Predgovor Christiana Steinera i Nedima Ademovića

Četrnaestog decembra 1995. godine Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija potpisale su Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina), poznatiji i kao Dejtonski mirovni sporazum. Osim toga, zemlje potpisnice i domaće bosanskohercegovačke ugovorne strane potpisale su i 12 specijalnih sporazuma, označenih kao aneksi na Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Specijalni sporazumi, za koje su strane potpisnice imale različit sastav, odnosili su se na civilne i vojne komponente mirovnog sporazuma. Ovim mirovnim sporazumom sukobljene strane iz regije okončale su najteži ratni sukob u Evropi još od II svjetskog rata.

Od tada se u Bosni i Hercegovini, uz veliku pomoć i učešće međunarodne zajednice, ulažu napori kako bi se prevazišle višestruke posljedice rata, koji je podijelio Državu i društvo. Podjela je i danas problem Bosne i Hercegovine. Osim toga, zemlja prolazi i kroz proces tranzicije iz umjerenog totalitarno- socijalističkog sistema u demokratsko društvo i tržišnu privredu, koji je godinama kasnio zbog rata. Prevladavanje kompleksnih zadataka koje nosi tranzicija dodatno je otežano zbog nasljeđa nastalog naglim i nedemokratskim raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je, izuzimajući Sloveniju i djelomično Hrvatsku, u cijeloj regiji prouzrokovao tešku ekonomsku i političku krizu. I, konačno, rješavanje višeslojnih problema zemlje znatno je otežano zbog unutrašnjih društvenih tenzija, nastalih usljed namjernog uništavanja multietničkog i multikulturalnog identiteta Bosne i Hercegovine kao posebne karakteristike zemlje.¹

Država Bosna i Hercegovina, kao pravna sljedbenica Republike Bosne i Hercegovine, dobila je novi Ustav Bosne i Hercegovine, i to kao Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma. Novoustrojenu državu stanovništvo je prihvatilo i prihvata na različite načine, u zavisnosti od etničke pripadnosti. Prema njenom novom pravnom uređenju, koje je u Dejtonu „navrat-nanos“ uobličeno u Ustav Bosne i Hercegovine, i domaći i stranci razvili su stav koji

se koleba između ljubavi i mržnje. Ovakav ustav poneko prezirno karakteriše kao neprikladan da uspostavi funkcionalnu državu. Drugi ga potpuno ignorišu i ograničavaju se na proučavanje ustava entitetâ. Uprkos višekratnim pokušajima da se Ustav reformiše, tekst koji je dogovoren 1995. godine i dalje je na snazi, mada je, i bez formalnih izmjena,² u nekim oblastima dopunjen i modifikovan sporazumima između entitetâ i države, posebno u oblasti podjele nadležnosti, te aktima Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Važenje ovakvih ustavnih promjena, koje u samom tekstu Ustava nisu vidljive, te zahtjevi za njihovu novu reformu pokreću niz pitanja vrlo bitnih za praksu, posebno u oblasti podjele nadležnosti između entitetâ i Države.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao trajan i državni sudski organ, raspolaže dalekosežnim nadležnostima. Kao dio ovog organa za osiguranje mira, osim šest domaćih, privremeno su imenovana i trojica stranih sudija. Na osnovu Sporazuma o ljudskim pravima (Aneks 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), Dom za ljudska prava (Human Rights Chamber) za Bosnu i Hercegovinu osnovan je kao dio Komisije o ljudskim pravima. Nadležnosti Doma za ljudska prava pokazuju velike sličnosti sa nadležnostima Evropskog suda za ljudska prava, tako da se u oblasti zaštite ustavnih ljudskih prava i sloboda njegove nadležnosti preklapaju sa nadležnostima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, koji je pod tim nazivom djelovao kao samostalna institucija i čija je djelatnost okončana 31.12.2003. godine, za razliku od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u svom sastavu imao je većinu stranih sudija – osam naspram šest domaćih sudija.

U ovom komentaru analizirane su sve odluke Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu o dopustivosti i meritumu, o meritumu, o dopustivosti preispitivanja i o samom preispitivanju, zatim, bitne odluke o dopustivosti, o brisanju (ili tzv. odluke strike out) i ostale odluke (npr., o obeštećenju). Isto važi i za odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, kao pravnog sljednika Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (postojala od 1.1.2004. do 31.12.2006. godine). Iz sudske prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u obzir su uzete sve objavljene odluke do 2008. godine, kao i nekoliko kasnijih odluka bitnih za ovu analizu. Iako je sekundarna literatura o konfliktu u Bosni i Hercegovini i o pitanjima osiguranja mira obimna, radovi ustavnopravne prirode i komentari pojedinih odluka prilično su rijetki. Autori i izdavači ovog komentara svoje tekstove posmatraju kao prvi korak prema intenzivnijem istraživanju i proučavanju savremenog bosanskohercegovačkog ustavnog prava.

Cilj Komentara jeste da sistemski i na način blizak praksi približi pravnim praktičarima u Bosni i Hercegovini modernu ustavnopravnu praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bivšeg Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Korisnici i čitaoci treba da budu oslobođeni neugodnog osjećanja od ove, ponekad vrlo ispolitizovane, pravne oblasti. Njihova svijest i znanje o modernom ustavnom pravu u BiH treba da budu osnaženi radi jačanja pravne države, demokratije i zaštite ljudskih prava i sloboda. Iscrpan sadržaj Komentara služi, prije svega, da bi se lakše koristio. Naime, Komentar je urađen sistemski prema samom Ustavu Bosne i Hercegovine, polazeći od njegove Preambule, a završavajući posljednjim dijelom Ustava Bosne i Hercegovine – Aneksom II uz Ustav Bosne i Hercegovine. Naravno, svaki bitan segment pojedinih članova Ustava je posebno obrađen, takođe, hronološkim redom, uz određene dodatke koji bi na tim mjestima bili korisni. Prema tome, sadržaj u potpunosti slijedi ustavnu strukturu. To se odnosi i na sama ustavna ljudska prava i slobode, kao relevantan dio Komentara. Na kraju Komentara priložena su dva indeksa – indeks ključnih riječi i indeks odlukā – kako bi korisnici mogli što brže i lakše doći do teksta, tj. problematike za koju su zainteresovani, ukoliko im sâm sadržaj ne može pomoći, ili ukoliko se postavljaju detaljniji zahtjevi.

Prije same zahvale dužni smo reći da ovaj komentar nikada ne bi nastao da sudije i savjetnici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u posljednjih 15-ak godina nisu ostvarili impozantne rezultate koje smo prepoznali kao vrijedne za akademsku i stručnu obradu. S druge strane, obje institucije, u određenom periodu, imale su važnu ulogu u našem stručnom usavršavanju i profesionalnom treningu. S obzirom na to, ovaj komentar, iako sadrži naša vlastita mišljenja o obrađenim temama, predstavlja neku vrstu ličnog priznanja i zahvalnice ovim institucijama.

Na kraju, najiskrenije želimo da zahvalimo cijelom timu Programa pravne države/ Jugoistočna Evropa njemačke vladine fondacije Konrad Adenauer, sa dragom i neumornom dr. iur. Stefani Ricardom Roos na čelu, što je prepoznao značaj ovog projekta i pružio dugogodišnju svesrdnu materijalnu, profesionalnu i ljudsku pomoć u njegovoj realizaciji. Takođe, zahvaljujemo i Ambasadi Kraljevine Norveške u Sarajevu, kao sufinansijeru ovog projekta. Najsrdačnije zahvaljujemo svim koautorima ovog komentara: prof. dr. Constance Grewe, prof. dr. Josephu Marku, mr. iur. Mechtild Lauth, prof. Jeremyju McBrideu, mr. iur. Philippeu Leroux-Martinu, dr. iur. Ricu Bainteru, Edouardu d’Aoustu, prof. dr. Ulrichu Karpenu, Peteru Nichollu i Marku Campbellu, koji su, uprkos svojim obavezama, uspjeli da nađu prostora i vremena za ovaj veoma bitan projekt. Bez njihove stručne pomoći, Komentar Ustava BiH ne bi mogao biti okončan.

Takođe, izražavamo duboku zahvalnost za neopisiv trud koji su uložili prevodioci za engleski i njemački jezik Sabina Popovac, Azra Abdulahagić, mr. Dragana Čolaković, Aida Ademović, Dijana Prljić i Nermana Mršo, zatim, lektorica Fadila Gušo, korektori za engleski jezik dr. iur. Brandon Wilson i Toby Cadman, te Amela Harba-Bašović za tehničku pripremu i dizajn. Uprkos velikom pritisku, oni su brzo i efikasno obavili svoj posao i, štaviše, bezrezervno se trudili da doprinesu kvalitetu ovog teksta, tražeći i najmanju grešku u njemu, predlažući bolja rješenja, alternative ili tehnička olakšanja. Naravno, najveću zahvalnost izražavamo našim porodicama i prijateljima, koji su nam sve vrijeme pružali podršku u radu, a u isto vrijeme ostali uskraćeni za mnogo lijepih zajedničkih trenutaka. Nadamo se da će ovaj komentar vrijediti uloženog truda. Na kraju, izražavamo zahvalnost svima onima koje nismo mogli spomenuti poimenice, a koji su na bilo koji način doprinijeli da ovaj komentar bude uspješno okončan.

Dr. iur. Christian Steiner
Dr. iur. Nedim Ademović