9. Osnovni principi Ženeve i Njujorka (9. alineja)

Ustavotvorac se oslanja na osnovne principe koji su dogovoreni u Ženevi 8.9.1995. i u Nju Jorku 26.9.1995. godine.¹⁸⁶ U tim sporazumima ugovorne strane su, kao u nekoj vrsti predugovora, dogovorile okvir za mirovni sporazum koji je kasnije konkretizovan u Dejtonu. Ovi principi dokumentuju „odluke međunarodnih faktora da se okončanje bosanskohercegovačke drame izvrši pregovaračkim (mirovnim), a ne vojnim sredstvima“.¹⁸⁷ Ovi osnovni principi praktično su u cijelosti pretočeni u odredbe Dejtonskog sporazuma, a posebno u Ustav BiH. Međutim, oni nemaju obavezujući karakter, što se vidi iz samog teksta Preambule. Uostalom, (Preambula) ne podliježe pravnom normiranju, budući da se smatra predustavotvornom djelatnošću.¹⁸⁸ Jedino u slučaju da postoje dileme u tumačenju Ustava, spomenutim principima može se dati određeni značaj za istorijsku interpretaciju. U postupku povodom predmeta broj U 5/98 Ustavni sud je jasno dao do znanja da, u slučaju mogućih protivrječnosti između osnovnih principa i naknadno usvojenog teksta Ustava BiH, prednost ima tekst Ustava. Republika Srpska pokušala je osporiti takav primat Ustava BiH, argumentujući da je u Ženevskim osnovnim principima od 8.9.1995. godine dogovoreno da će „oba entiteta nastaviti da postoje sa njihovim sadašnjim ustavima“. Kao odgovor na to, Ustavni sud je, s punim pravom, ukazao na nastavak teksta u kojem se kaže: “amandmanski izmijenjenim da zadovolje ove osnovne principe”. To je, onda, kako je utvrdio Ustavni sud, razrađeno u članu III/3.b) i članu XII/2. Ustava BiH u smislu apsolutnog primata Ustava BiH.¹⁸⁹