(b) Pluralizam umjesto teritorijalne segregacije

Ustav BiH, prema stavu Ustavnog suda, pravi jasnu razliku između konstitutivnih naroda (posljednja alineja Preambule) i nacionalnih manjina (član II/4. Ustava BiH). Posmatrajući istovremeno i član I Ustava BiH, proizlazi da Ustav BiH potcrtava kontinuitet Bosne i Hercegovine kao demokratske i multietničke države. Neophodno je razjasniti samo koji oblik ta multietnička država treba da dobije, uzimajući u obzir cjelokupan mirovni sporazum. Ustavni sud je, dalje, zaključio da je posebno bitno razjasniti da li teritorijalna podjela na entitete implicira i teritorijalnu podjelu konstitutivnih naroda.²¹⁰ Polaznu tačku za odgovor na ovo pitanje Sud je pronašao u pojmu demokratska multietnička država. Taj pojam se mora tumačiti u svjetlu ostalih ustavnih normi i principa, a posebno u svjetlu principa demokratije (član I/2. Ustava BiH), te u okviru uvjerenja koje je izraženo u Preambuli, a prema kojem su demokratske državne institucije i pravedni postupci najpogodniji za stvaranje miroljubivih odnosa u pluralističkom društvu.²¹¹ U tom kontekstu demokratski oblik vlasti zahtijeva, osim djelotvornog i jednakog učešća u vlasti, i sposobnost kompromisa. Pri tome, jednoj brojčano manjinskoj grupi ne smije biti pružena mogućnost da većini nametne svoju volju, naprimjer, putem prava veta.²¹² Definisanje Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, stoga, može biti shvaćeno samo tako da niko od njih snagom Ustava ne može biti priznat kao većina, već da su svi, kao grupe, ravnopravni. Stoga je zabranjeno privilegovanje jednog ili više naroda ili njihova dominacija u državnim strukturama.²¹³ Dalje, nedopustiva je etnička homogenizacija bilo putem asimilacije, bilo putem teritorijalne segregacije.²¹⁴ Teritorijalna podjela među narodima nije u mirovnom sporazumu proglašena uslovom za očuvanje mira. Zapravo, iz člana VII Okvirnog sporazuma i iz Preambule Ustava BiH proizlazi da će miroljubivi odnosi biti najbolje uspostavljeni u pluralističkom društvu na osnovu poštivanja ljudskih prava i sloboda, te posebno kroz slobodu svih izbjeglica i raseljenih da se vrate u mjesta iz kojih su izbjegli (član II/5. Ustava BiH u vezi sa Aneksom 7. DMS). Na osnovu navedenog može se reći da je krovni cilj mirovnog sporazuma bio da se omogući povratak izbjeglica i raseljenih, kako bi se na taj način ponovo uspostavilo multietničko društvo kakvo je egzistiralo prije rata bez ikakvih etničkih razgraničenja.²¹⁵