A. Uvod

Većini onih koji se sa više ili manje pažnje bave izučavanjem člana VIII Ustava BiH ovaj član, vjerovatno, ne otkriva mnogo. Pri tome, ukoliko nisu svjesni bh. entitetâ i njihovih fiskalnih nadležnosti da određuju i ubiru poreze, oni jednostavno mogu pomisliti da su fiskalna politika, te određivanje i ubiranje poreza nadležnost države.

Efekt člana VIII je bio takav da je državnom nivou vlasti dodijeljeno sasvim ograničeno ovlaštenje u određivanju i ubiranju poreza. To je u praksi, barem kada je u pitanju fiskalna materija, učinilo nemoćnim Vijeće ministara i državnog zakonodavca. S obzirom na to, legitimitet trenutnog određivanja i ubiranja poreza i drugih javnih prihoda na državnom nivou mogao bi se dovesti u pitanje.

Važeći član VIII Aneksa 4, uzet sâm za sebe, trenutno ne dozvoljava državnom nivou vlasti da usvaja legislativu iz oblasti određivanja i ubiranja poreza i drugih javnih prihoda, niti da osniva državne institucije za indirektne poreze, niti da postoji jedinstveni državni račun za ubiranje indirektnih poreza. Konsekventno, komentar ovog dijela Aneksa 4. DMS treba, takođe, da uputi na odredbe člana III5.a) Aneksa 4, te da objasni kako je ova odredba bila korištena da bi se, uprkos značajnim ograničenjima, prvi put poboljšale fiskalna uloga i nadležnost države u poreskoj oblasti.

Dodatno, ovaj komentar, tamo gdje je potrebno, uputiće na rad međunarodne zajednice. Takođe, komentar će ukazati na određene reference kako bi se usklađivali različiti problemi sa kojima se susrećemo i koje moramo da riješimo. Dalje, komentar će uputiti na druge odredbe Aneksa 4. DMS (kao što je već urađeno) i, naravno, na druge aspekte Dejtonskog sporazuma i sporazume koji su postignuti više godina nakon tog događaja, uključujući konačnu arbitražu u vezi sa Distriktom Brčko.