(a) Ustavni sud BiH

Obaveza relevantnih organa kojima je naloženo izvršenje odluke da dostave obavještenje o izvršenju predstavlja sastavni dio izvršenja odluka Ustavnog suda.³⁸⁴⁰ Izvršavanje odluka Ustavnog suda u praksi zavisi u velikoj mjeri od vrste odluke, tj. pravnih lijekova koji su naloženi. Kada se radi o odlukama u postupcima apstraktne kontrole ustavnosti, u kojima je Ustavni sud BiH utvrdio kršenje Ustava BiH, onda je neophodno naglasiti da je regulativa člana

63. Pravila Ustavnog suda a. v., u kojoj postoje pravilo i izuzetak, reakcija na očajnu praksu izvršenja iz prvih godina. Pri tome je pravilo neposredno ukidanje neustavnog propisa, a izuzetak je određivanje roka zakonodavcu za prilagođavanje i korekciju propisa. Pokazalo se da zakonodavac obično nije u stanju ili nema volje da slijedi nalog Ustavnog suda i da usaglasi protivustavne propise. Tako je Ustavni sud, recimo, u predmetu broj U 44/01 prvo odredio tromjesečni rok za usaglašavanje imena gradova regulisanih zakonom. Nakon isteka roka, u kojem je zakonodavac ostao pasivan, Ustavni sud BiH je svojom odlukom utvrdio da odredbe koje nisu saglasne prestaju da važe, te djelovao umjesto zakonodavca, tj. zamijenio ga na taj način što je (re)etablirao ustavna – koja su, uglavnom, ranije važila – imena gradova, dok zakonodavac ne donese neki drugačiji propis.

Iako predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nemaju formalnu ulogu u implementaciji odluka Ustavnog suda – za razliku od njihove uloge u Aneksu 6³⁸⁴¹ – njihov doprinos u ovom smislu se, ipak, ne smije zanemariti. Upravo su postupci apstraktne kontrole ustavnosti normi pred Ustavnim sudom imali katkad široke i duboke posljedice po državnu organizaciju i jačanje pravne države u Bosni i Hercegovini. Iako pravosnažne i neposredno izvršive, te sa konkretnim nalozima za djelovanje, ove odluke često postaju politicum, tako da su domaći akteri mahom uz veliki otpor započinjali reforme koje su bile neophodne za implementaciju ovakvih odluka. Tipičan primjer za ovo je 3. djelimična odluka u predmetu broj U 5/98, koja je obavezala entitete da provedu temeljne ustavne reforme. Visoki predstavnik je smatrao da ustavne promjene koje su donijeli entitetski zakonodavci u ovom smislu nisu zadovoljavajuće i dovoljne, te ih je sâm korigovao.³⁸⁴²

Od 2001. godine Ustavni sud je donio 22 odluke u meritumu u okviru apstraktne i konkretne kontrole normi u skladu sa članom VI/3.a) i c) Ustava BiH. U 12 slučajeva utvrđena su kršenja. Četiri puta je Sud odmah ukinuo sporni opšti akt, a u osam slučajeva je odredio rok za usaglašavanje.³⁸⁴³ Od tih osam, u šest slučajeva se radilo o usaglašavanju neustavnih odredaba. Tri od tih šest odluka, dakle 50%, u momentu objavljivanja bile su već implementirane.³⁸⁴⁴

Kod apelacija prema članu VI/3.b) Ustava BiH statistika izgleda bolje.³⁸⁴⁵ U periodu od 1.1.2005. do 1.6.2008. godine Ustavni sud je donio ukupno 261 odluku u meritumu u kojima je utvrdio kršenja osnovnih prava. Od toga 23 odluke u momentu prikupljanja podataka za ovu statistiku nisu bile izvršene (oko 9%). Prema internoj statistici Ustavnog suda BiH o implementaciji odluka za period od 1.1.2007. do 1.1.2008. godine, Ustavni sud je u 2007. godini donio ukupno 99 odluka u meritumu u kojima je utvrdio povrede ljudskih prava, od toga su 43 odluke bile potpuno provedene do 1.6.2008. godine, a u ostala 43 slučaja preduzete su neke aktivnosti u pravcu izvršenja, ili su odluke proglašene objektivno neprovedivim; samo u tri slučaja organi nadležni za izvršenje nisu preduzeli nikakve aktivnosti u tom smislu.³⁸⁴⁶

Osim malog broja slučajeva u kojima su odluke otvoreno ignorisane,³⁸⁴⁷ treba reći da na izvršenje obično čekaju odluke čija je implementacija kompleksna, jer

u tom procesu treba da zajednički djeluje više organa,³⁸⁴⁸ ili se implementacija tiče više osoba, ili izaziva znatan ekonomski trošak.³⁸⁴⁹ Statistika koja je predstavljena ranije i koja na prvi pogled izgleda vrlo optimistično, ipak, traži određenu korekciju uzimajući u obzir konkretne pojedinačne slučajeve.

U momentu izrade ove statistike od svih donesenih odluka Ustavnog suda u periodu od 1.1.2005. do 1.6.2008. godine od 261 odluke samo 23 nisu bile izvršene. Ove 23 odluke ticale su se ukupno 487 apelanata. Dvije značajne odluke koje su spomenute kao neprovedive³⁸⁵⁰ tiču se ukupno 459 apelanata. Preostala 21 neprovediva odluka tiče se 28 apelanata.

Upitno je, takođe, i ponašanje redovnih sudova u pogledu naredbi Ustavnog suda o brzom okončanju postupaka u slučajevima kada bi bila utvrđena povreda prava na postupak u razumnom roku. Ustavni sud u svakom slučaju ispituje da li redovni sudovi poštuju te naredbe, tako da je Sud više puta ustanovio da se okončanje postupka, ni nakon postupka na Ustavnom sudu i utvrđivanja povrede, nije osjetno ubrzalo.³⁸⁵¹