(a) Apelacije

Prema članu 64. Pravila Ustavnog suda a. v, prilikom odlučivanja u meritumu Ustavni sud BiH ima dvije mogućnosti: prema stavu 1, nakon uspješne apelacije Ustavni sud BiH ukida odluku nižestepenog suda ili nekog drugog upravnog organa³⁶⁸⁵ i vraća predmet na ponovno odlučivanje nadležnom organu.³⁶⁸⁶ U slučajevima u kojima se apelant, između ostalog, žalio i na dužinu postupka Ustavni sud BiH će dodatno naložiti da se nova odluka donese hitno (as a matter of urgency).³⁶⁸⁷ Izuzetno, Ustavni sud BiH zamjenjuje nižestepene sudove, te odlučuje u meritumu umjesto njih, za što je, prema stavu 2, takođe, ovlašten. Tako je Sud ne samo ukidao odluke nižestepenih sudova već se, naprimjer, dešavalo da Sud sâm naloži bespravnom posjedniku stana, koji je bio predmet spora, da stan napusti u roku od 60 dana uz prijetnju prinudnog izvršenja,³⁶⁸⁸ ili je nalagao državnim organima da vlasniku stana omoguće da ponovno stekne posjed na stanu.³⁶⁸⁹ Ustavni sud BiH, takođe, može proglasiti nedjelotvornim ugovor o zamjeni stana ukoliko njegovo važenje krši apelantova prava,³⁶⁹⁰ ili može naložiti Vijeću ministara BiH da plati invalidsku penziju zbog toga što je Vijeće propustilo da zakonski reguliše tu oblast na vrijeme.³⁶⁹¹ Ukoliko je neophodno, Ustavni sud BiH određuje i koji organ treba da pomogne apelantu prilikom provođenja njegovih prava, a to se posebno odnosi na situacije u kojima je nejasna nadležnost između države i entitetâ.³⁶⁹² U predmetu broj U 23/00 Ustavni sud BiH ukazuje na to da on, isto kao i ESLJP, u slučaju kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku može izreći mjeru novčane odštete. U postupku povodom apelacije broj U 15/00³⁶⁹³ Ustavni sud je ustanovio da je povrijeđeno pravo na donošenje sudske odluke u meritumu, jer je Vrhovni sud RS, doduše ponovo, ukinuo pogrešnu odluku upravnog organa, ali je svaki put predmet vratio upravnim organima na potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Ustavni sud BiH je, stoga, poništio rješenje Vrhovnog suda RS i naložio tom sudu da „odluči u meritumu predmeta po hitnom postupku i da pri tome ispoštuje apelantovo pravo na odluku u razumnom roku prema članu 6. Evropske konvencije“.

Osim preventivnih mjera i mjera naturalne restitucije, Ustavni sud BiH je ovlašten i da naloži da se isplati odšteta zbog kršenja ljudskih prava. U poređenju sa pravosudnim institucijama iz Aneksa 6, ovakvi nalozi pokazuju postojanje dviju bitnih razlika: s jedne strane, Ustavni sud BiH ne može po službenoj dužnosti naložiti pravednu odštetu (redress), već samo po apelantovom zahtjevu. S druge strane, ovakvi nalozi, koji treba da uklone uzroke za podnošenje apelacije, izdaju se samo u izuzetnim situacijama.³⁶⁹⁴ Ustavni sud BiH se držao tog pravila u praksi i bio je vrlo suzdržan u izdavanju ovakvih naloga. Osnovni zadatak Ustavnog suda BiH jeste da se otklone kršenja ljudskih prava, te da se kršenja spriječe ili da im se suprotstavi, a isplata odštete ima sekundarni značaj – ustvrdio je Ustavni sud BiH. Vrlo često Ustavni sud BiH odbija da izrekne odštetu sa obrazloženjem da je i samo utvrđivanje kršenja osnovnih prava dovoljna satisfakcija.³⁶⁹⁵

Ipak, odšteta se redovno izriče u dvije grupe predmeta. Kao prvo, u slučajevima u kojim postupak neprimjereno dugo traje, a oslanjajući se na praksu ESLJP, Ustavni sud BiH je uspostavio vlastite kriterije u skladu sa situacijom u BiH. Prema tim kriterijima, za svaku godinu produženog trajanja postupka izriče se odšteta od 150 KM.³⁶⁹⁶ S druge strane, srodnicima nestalih osoba Sud redovno izriče odštetu koja se isplaćuje putem fonda za pomoć porodicama nestalih.³⁶⁹⁷ Takođe, Sud izriče novčanu odštetu i u slučajevima u kojim se grubo krše ustavna prava i slobode. Primjer za to je predmet broj AP 2582/05 u kojem je Sud naložio da se trojici apelanata, zbog kršenja prava na odštetu uslijed protivpravnog oduzimanja slobode, isplati iznos od po 600 KM, te, dodatno, iznos od 2.800 do 6.000 KM zbog kršenja prava na dom i prava na zabranu mučenja iz čl. 3. i 8. EKLJP.³⁶⁹⁸