4. Ispitivanje vitalnog nacionalnog interesa [član IV/3.f) Ustava BiH]
Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.
1. Dom naroda
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba). […]
3. Procedura. […]
c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od oba doma.
d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. […]
e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1. tačka a). Za donošenje takve odluke biće potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.
f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, s ciljem razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja. […]
Prema članu IV/3.f) Ustava BiH, Ustavni sud BiH preispituje “proceduralnu ispravnost zahtjeva“ ako dođe do blokade u procesu usaglašavanja zakonskog akta, koja je nastala na taj način što je većina predstavnika jednog konstitutivnog naroda u Domu naroda odluku proglasila destruktivnom po vitalni nacionalni interes, tu procjenu nije podržala većina predstavnika (druge) etničke grupe, a komisija, koja je ustanovljena radi usaglašavanja, nije postigla dogovor, tj. uspjeh. Lista materijalnih elemenata „vitalnog nacionalnog interesa“, ili definicija samog pojma ne postoji u Ustavu BiH. Ustavni sud BiH, međutim, vitalni nacionalni interes ne posmatra kao pojam bez sadržaja, već smatra da on štiti određene principe bez kojih društvo sa ustavno zaštićenim razlikama ne bi moglo efikasno funkcionisati. U čemu se sastoji vitalni interes jedne etničke grupe zavisi od stanovišta Ustavnog suda BiH, tj. šta on podrazumijeva pod pojmom „konstitutivnosti“ te etničke grupe. U samom ustavnom tekstu postoji relativno jasna granica prema kojoj Ustavni sud BiH ispituje samo „proceduralnu ispravnost“ zakonodavnog postupka. Ustavni sud BiH je svoju nadležnost za ovu vrstu preispitivanja proširio i na pitanja da li se u sporu radi o predmetu koji potpada pod institut zaštite „vitalnog nacionalnog interesa“, te da li se pobijanom odlukom, zaista, krši vitalni nacionalni interes jednog od tri konstitutivna naroda. Kao najviši sud u zemlji, tvrdi Ustavni sud BiH, on mora da štiti Ustav, te da razrješava eventualne blokade u zakonodavnom postupku. Prema članu VI/3.a) Ustava BiH, Ustavni sud BiH ukazuje na to da je on svakako nadležan i za naknadno (ex post) i za preventivno (ex ante) ispitivanje ustavnosti zakona u svrhu razrješavanja neke blokade, kao što to postoji i u nekim drugim pravnim sistemima, npr. u francuskom. Ovakav korak Ustavnog suda BiH, pun samopouzdanja, ima veliki značaj za funkcionalnost kompletnog državnog zakonodavnog organa.