ii. Stanovište Ustavnog suda BiH

Fijuljanin

se obratio, takođe, i Ustavnom sudu BiH zbog toga što ga je SFOR lišio slobode. Međutim, Sud je odbacio apelaciju kao nedopuštenu, jer je Dom već odlučivao o istom predmetu.³⁵¹⁰ Ali, godinu dana kasnije podnesena je slična apelacija. Subotić se žalio na to da su ga uhapsile trupe SFOR-a i da su ga držale u pritvoru šest dana, uskraćujući mu pri tome sva prava koja je imao prema EKLJP.³⁵¹¹ U apelaciji je rečeno da Bosna i Hercegovina ima pozitivnu obavezu da zaštiti apelantova ustavna prava i slobode koji su prekršeni. Ustavni sud BiH proglasio je apelaciju dopustivom sa obrazloženjem da sama okolnost da se kršenje, koje je predmet apelacije, može pripisati SFOR-u, koji u BiH djeluje u skladu sa međunarodnopravnim mandatom i kao takav uživa imunitet, ne oslobađa državu obaveze iz člana II/1. Ustava BiH, tj. da obezbijedi najviši nivo zaštite za međunarodno priznata ljudska prava i osnovne slobode.³⁵¹² S obzirom na to da oštećenom licu nije bilo na raspolaganju nikakvo drugo pravno sredstvo, te da je apelant uzaludno pokušavao da dobije zaštitu od domaćih vlasti, Ustavni sud BiH se morao proglasiti nadležnim.³⁵¹³

U ovom predmetu Sud je utvrdio da su prekršeni čl. 3, 5. st. 1, 2. i 4. i član 8. EKLJP u oblasti za koju je odgovorna Bosna i Hercegovina, te naredio da se plati odšteta. Odgovornost za ponašanje SFOR-a, koje je bilo suprotno Konvenciji, može se pripisati domaćim vlastima, jer su znale da je apelant lišen slobode, a ipak su propustile da za vrijeme trajanja pritvora preduzmu mjere da se on oslobodi. Nakon njegovog puštanja nisu preduzele nikakvu istragu o okolnostima hapšenja, niti su kod SFOR-a pokušale da isposluju odštetu za oštećenog. Ustavni sud to argumentuje, dalje, na sljedeći način:

Podsjećajući na slučaj Fijuljanin, Ustavni sud je iznio argumente da je apel Bosne i Hercegovine i Federacije upućen SFOR-u, koji je uslijedio na zahtjev Doma za ljudska prava, djelovao, jer je lišeni slobode odmah pušten.³⁵¹⁴ Ustavni sud je prizno da SFOR ima posebna ovlaštenja u skladu sa Aneksom 1-A DMS, te da se država privremeno odrekla suverenih prava nad tim ovlaštenjima. To Bosna i Hercegovina mora poštivati u skladu sa međunarodnim pravom. Ali, isto tako, Ustavni sud je ustvrdio da to ne može osloboditi državu od obaveze da ne trpi kršenje ustavnih prava i sloboda svojih građana, jer te obaveze imaju isto djelovanje kao i već opisane obaveze države prema međunarodnom pravu – dakle, to su obaveze države u skladu sa Ustavom BiH, koji je i sâm dio DMS. Ustavni sud BiH je ustvrdio da je odricanje od nadležnosti i njihovo ustupanje međunarodnim organizacijama u skladu sa EKLJP, ukoliko su pod takvim okolnostima prava iz EKLJP zaštićena. Država, koja se odriče nadležnosti i ustupa ih međunarodnim organizacijama, koja nema faktičku kontrolu nad stranim subjektima koji djeluju na njenoj vlastitoj teritoriji, odgovorna je za to da preduzme odgovarajuće korake da bi zaštitila žrtve.³⁵¹⁵ Na osnovu pozitivne obaveze države da štiti ljudska prava i osnovne slobode iz člana 1. EKLJP, država je obavezna da temeljito ispita navode o samovoljnim hapšenjima čak i onda kada je nemoguće konačno razjasniti da li se povreda prava uopšte može pripisati državnom organu.³⁵¹⁶ Dalje, Ustavni sud BiH je ustvrdio da su domaće vlasti na osnovu pozitivne obaveze iz člana 1. EKLJP, ipak, bile obavezne da pokrenu istragu i za ovaj slučaj protivpravnog lišavanja slobode, mada se u konačnici ne može utvrditi da li se kršenje prava može pripisati domaćim organima ili ne. Domaće vlasti su morale pokrenuti istragu bez obzira na mogućnost uspjeha u teškim okolnostima i bez obzira na neproporcionalan omjer snaga SFOR-a i domaćih vlasti.³⁵¹⁷ Iz člana 1. EKLJP proizlazi obaveza da se djeluje, ali ne i obaveza da se postigne uspjeh. Domaće vlasti, međutim, nisu preduzele apsolutno ništa ni u vezi sa istragom slučaja, ni da oslobode pritvorenika, ni da pritvorenik dobije pravičnu naknadu/odštetu. Imunitet međunarodnih vojnih snaga, koje su zadužene, umjesto domaćih organa, za mir i sigurnost u zemlji ili za implementaciju mirovnog sporazuma, ne oslobađa državu od pozitivne obaveze zaštite.³⁵¹⁸

U vezi sa pretresom kuće koji je izvršen na isti način, Ustavni sud BiH je podvrgao djelovanje međunarodnih aktera principu proporcionalnosti. Prema članu 3. Sporazuma između RBiH i NATO-a o statusu NATO-a i njegovog osoblja, osoblje NATO-a, koje prema ovom sporazumu ima privilegije i imunitet, moralo bi poštivati zakone RBiH ukoliko je to u skladu sa dodijeljenim mandatom, te ne provoditi nikakve aktivnosti koje nisu u skladu sa prirodom mandata, ustvrdio je Ustavni sud BiH. Propisi o krivičnom postupku BiH predviđaju posebne postupke za pretres kuća. U drugoj apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu BiH, u predmetu u vezi sa SFOR-om, SFOR je proveo pretres uz dozvolu pretresanog lica, te u prisustvu lokalne policije. U tom slučaju Ustavni sud BiH je ustanovio da je pretres SFOR-a bio neophodan i opravdan. U slučaju Subotić pretres kuće se ne može smatrati zakonitim čak i ako se prilikom preispitivanja zakonitosti uzme u obzir Aneks 1. DMS, jer djelovanjem SFOR-a su prekršeni i domaći propisi, kao i standardi međunarodnog prava, zaključio je Ustavni sud BiH.³⁵¹⁹

Za razliku od Doma za ljudska prava, Ustavni sud BiH ne priznaje praznine u suverenitetu. Sud ne traži od države da samo uputi politički apel međunarodnim akterima. On državi pripisuje punu odgovornost za njihovo djelovanje čim ona propusti da utječe na uklanjanje, nadoknađivanje ili odštetu za povrede ustavnih ljudskih prava i sloboda. Ovakvu praksu Ustavni sud BiH je kasnije samo potvrdio.³⁵²⁰