ii. Protivnik podnosioca prijave (pasivna legitimacija)

Član VIII1. u vezi sa članom II2. Aneksa 6. DMS je veoma precizan kada se radi o krugu mogućih protivnika podnosioca prijave. Aneks 6. DMS obavezuje svoje potpisnike: Bosnu i Hercegovinu, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku. Svi drugi protivnici podnosioca prijave, naprimjer, druge države,³²³⁹ privatnopravni subjekti³²⁴⁰ ili advokat stranke u postupku,³²⁴¹ ne mogu biti odgovorni ratione personae za kršenje ljudskih prava i sloboda. Osim toga, sve prijave podnesene protiv drugih subjekata osim onih iz Aneksa 6, kao što su pojedini nosioci vlasti, organi ili stranke, kantoni ili opštine, kao i pojedine osobe koje djeluju u ime određenih organa, nedopustive su.³²⁴² Doduše, Dom se ne smatra vezanim oznakom tužene strane u prijavi, jer je u pojedinim slučajevima podnosiocu prijave veoma teško utvrditi koja je od strana potpisnica odgovorna za navodna kršenja ljudskih prava i sloboda. U tom slučaju, Dom ispituje proprio motu da li se jedna od strana potpisnica, koja nije naznačena u prijavi, može smatrati odgovornom za kršenje ljudskih prava i sloboda, te je uključuje u postupak³²⁴³ i utvrđuje povredu u sferi odgovornosti te strane.³²⁴⁴ Međutim, da bi se utvrdila odgovornost jedne od strana, potrebno je da se ispita podjela nadležnosti između odgovornih strana prema Ustavu BiH. U tim slučajevima ovo pitanje iz oblasti „prihvatljivosti“ može se prebaciti i u dio odluke o „meritumu“.³²⁴⁵ Odgovornost strana potpisnica Aneksa 6. DMS može proizaći kako iz de iure-nadležnosti prema Ustavu BiH, tako i prema de facto-nadležnosti, naprimjer, kada preduzeta radnja jedne odgovorne strane djeluje i van vlastite teritorije.³²⁴⁶

Mnogo teže je bilo utvrditi odgovornost pojedinih strana potpisnica Aneksa 6. u prijavama koje su bile podnesene protiv faktičkih radnji tih strana, ili pravnih akata u čijem donošenju je učestvovala neka međunarodna organizacija. Prijave koje su bile podnesene protiv radnji međunarodnih organizacija, a koje su imale manje-više ovlaštenje da intervenišu u pravni sistem države, biće obrađene u posebnom dijelu ove knjige.³²⁴⁷ U „sivu zonu“ odgovornosti ubrajaju se prijave kod kojih se primarno radilo o aktima domaćih organa vlasti, ali koji su doneseni na osnovu preporuka, povoda ili pritisaka međunarodne zajednice, kao što su, naprimjer, otkazi radnog odnosa policajcima kojima je IPTF oduzeo certifikat za rad,³²⁴⁸ oduzimanje pasivnog prava glasa visokorangiranim vojnim licima od domaće Izborne komisije sa obrazloženjem da ih je SFOR smijenio, tj. oduzeo im mandat,³²⁴⁹ ili ukoliko se radi o primjeni zakonâ koje je Visoki predstavnik dekretovao.³²⁵⁰ U ovim slučajevima Dom je utvrdio odgovornost strana potpisnica Aneksa 6. i proglasio prijave prihvatljivim. Odgovornost FBiH za organizovanje vojnog poligona na privatnom vlasništvu podnosilaca prijava, a da, prethodno, nije izvršena eksproprijacija te imovine, ne može se izbjeći samo zbog činjenice da je za organizovanje jednog takvog poligona potrebno odobrenje SFOR-a i da su, osim SFOR-a, i druge međunarodne organizacije imale, pri tome, savjetodavnu funkciju.³²⁵¹

Stranama potpisnicama Aneksa 6. se pripisuje odgovornost za radnje poslovanja koje preduzimaju javna preduzeća. Javno preduzeće je ono u kojem Država, tj. entitet, uključujući nižerangirane upravne organe, ima neposredan uticaj na vođenje i upravljanje poslova.³²⁵² Slično važi i za javnopravne ustanove, kao što su javne bolnice³²⁵³ ili škole, posebno ako javnopravni nosilac prava i obaveza ima mogućnost da utiče na rješavanje predmeta spora.³²⁵⁴ U protivnom, strane potpisnice Aneksa 6. DMS nisu, u principu, odgovorne za radnje pravnih osoba privatnog prava³²⁵⁵ ukoliko ne obavljaju javnopravne zadatke, date po nalogu.³²⁵⁶

Federacija BiH je odgovorna za akte kantona i opština.³²⁵⁷ Entiteti su odgovorni za povrede ljudskih prava koje se dešavaju uslijed primjene zakona RBiH, koji su i dalje na snazi u tom entitetu, s obzirom na to da su, prema podjeli nadležnosti iz Ustava BiH, zaduženi za regulisanje ove oblasti. Ovo važi bez obzira na to što entiteti nisu donijeli ove zakone, ili što ih nisu potvrdili u parlamentarnoj proceduri.³²⁵⁸ Na sličan način je odgovorna i BiH za dekrete koje su donijele institucije RBiH u prelaznoj fazi, znači, u trenutku kada su te institucije fungirale kao vlasti.³²⁵⁹ Prema mišljenju Doma, ovaj zaključak važi i u slučaju da su, u međuvremenu, ustanovljene nove institucije (BiH), koje prema novoj podjeli nadležnosti iz Ustava BiH, više nisu imale zakonodavnu ili izvršnu nadležnost iako su dekreti bili i dalje na snazi.³²⁶⁰ Tako dalekosežno utvrđena odgovornost se, ipak, teško može opravdati, pogotovo što Dom prihvata da se predmetno pravno područje, u okviru novih rješenja iz Ustava BiH, ubraja u domen regulisanja entiteta. Zbog toga samo RS i FBiH imaju nalog da preduzimaju zakonodavne i upravne aktivnosti u smislu odgovornosti za regulisanje i implementaciju zakona.³²⁶¹

Zaključak o „naknadnom djelovanju“ zakona donesenih za vrijeme od RBiH do Dejtona, a koje se može pripisati Bosni i Hercegovini, ne može nas uvjeriti. Zakoni su se, doduše, u skladu sa članom II/2. Aneksa II uz Ustav BiH, kontinuirano primjenjivali. Za njihovo ukidanje i mijenjanje, u međuvremenu, tj. od stupanja na snagu Ustava BiH, postali su nadležni entiteti. Protivrječno je ako se BiH tereti za odgovornost za određenu pravnu situaciju, a ona nema više uticaja da tu pravnu situaciju promijeni. Zbog istih razloga, problematična je Odluka broj CH/97/48 et al. U ovoj odluci, koja obuhvata slučajeve tzv. stare devizne štednje, Dom je, takođe, ustanovio da je odgovorna Bosna i Hercegovina, prije svega, po osnovu „implicitne potrebe“ da Država pozitivno djeluje zbog pravnog vakuuma nastalog donošenjem akata RBiH, koji su se mogli pripisati Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je morala da pokuša riješiti problem „stare devizne štednje“ donošenjem okvirnog zakona. Ipak, Dom je na kraju naredio FBiH, a ne Državi, da preduzme korake za poboljšanje pravne situacije.³²⁶² Ova sudska praksa se kasnije promijenila tako što je, po osnovu podjele nadležnosti, Država isključivo bila odgovorna za rješavanje problema „stare devizne štednje“, čija je diskrecija bila da određene zadatke prenese na nivo entitetâ.³²⁶³

U slučaju Distrikta Brčko, koji je od arbitražne odluke donesene u martu 2000. godine pod kontrolom Bosne i Hercegovine,³²⁶⁴ odgovornost za rad njegovih organa Dom je pripisivao Državi (Bosni i Hercegovini) tek od trenutka kada su institucije Distrikta, a time i Bosne i Hercegovine, kao pravne sljednice Republike Srpske,³²⁶⁵ preuzele de facto kontrolu na pojedinim područjima. Do tog momenta povreda ljudskih prava i sloboda je pripisivana Republici Srpskoj. To važi i za postupke koji su ranije pokrenuti, a koji su okončani nakon preuzimanja de facto kontrole, ali samo ako se radi o tvrdnji da je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.³²⁶⁶

S obzirom na to da sâm Dom za ljudska prava nije bio strana potpisnica Sporazuma o ljudskim pravima, ne može se tražiti odgovornost strana potpisnica Aneksa 6. za rad i odluke Doma, tako da su prijave te vrste inkompatibilne ratione personae sa Aneksom 6.³²⁶⁷