ii. Osnovni elementi principa iscrpljivanja pravnih lijekova .. 662
Pri presuđivanju pitanja da li je podnosilac prijave iscrpio pravni put ili ne, mora se obavezno uzeti u obzir kontekst zaštite ljudskih prava. Prema tome, pravilo se mora tumačiti s određenom dozom fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma. Pravilo nije ni apsolutne prirode, niti može biti primijenjeno automatski. S druge strane, u obzir se moraju uzeti posebne okolnosti svakog pojedinog slučaja, tako da nije značajno samo pitanje formalnog postojanja pojedinih pravnih lijekova u domaćem pravnom sistemu već i njihovo funkcionisanje u opštem pravnom i političkom kontekstu. Konačno, značajni su i uslovi u kojima se nalazi podnosilac prijave.3049 Osim toga, prema opštepriznatim pravilima međunarodnog prava, mogu postojati posebne okolnosti koje oslobađaju podnosioca prijave od obaveze da iscrpi domaće pravne lijekove koji su mu na raspolaganju. Obaveza iscrpljivanja se, takođe, ne može primijeniti tamo gdje se upravna praksa sastoji od ponavljanja radnji ili donošenja upravnih akata koji nisu u skladu sa EKLJP, a državni organi ih tolerišu. Ovo, naime, čini postupak beskorisnim i nedjelotvornim.3050 Činjenica da još uvijek nije donesena odluka povodom jednog ili više uloženih pravnih lijekova, te da, teoretski, postoje i drugi pravni lijekovi na raspolaganju (naprimjer, zahtjev za ponovno otvaranje postupka) ne ometaju donošenje meritorne odluke ako okolnosti pojedinog slučaja ukazuju na to da su izgledi podnosioca prijave beznadežni, jer on predugo pokušava da ostvari svoja prava, i da ne postoji opravdan i vidljiv razlog zašto sudovi nisu već donijeli konačnu odluku.3051 Od iscrpljivanja pravnih lijekova može se odustati ako korišteni pravni lijek nema suspenzivno djelovanje3052 i ako bi, pri tome, tužba podnesena upravnom sudu zbog šutnje upravnih organa bila povezana sa značajnim troškovima postupka.3053 Ukoliko određena osoba bude lišena slobode incommunicado, ne može se poći od toga da ta osoba ima na raspolaganju djelotvoran pravni lijek.3054 Zahtjev za naknadu štete zbog protivzakonitog pritvora ne mora biti predmet razmatranja domaćih organa ako ti organi konstantno odbacuju žalbe zbog nezakonitog pritvora.3055 Takođe, pravni put se ne može smatrati djelotvornim ako nadležni sudovi konstantno, pozivajući se na praksu viših sudova, negiraju svoju nadležnost za odlučivanje.3056 Upravo zbog toga, Dom nije zahtijevao od Islamske vjerske zajednice Bosne i Hercegovine da se, prije obraćanja Domu, formalno obrati nadležnim upravnim organima RS radi dobivanja dozvole da se ponovo izgrade mnogobrojne uništene džamije. Razlozi za to su bili što su vjerski objekti, s jedne strane, ciljano diskriminatorski uništeni a, s druge strane, što su nadležni upravni organi te građevinske parcele, u međuvremenu, dodjeljivali drugim subjektima, davali ih za nenamjensko, protivpravno korištenje, izmijenili njihovu namjenu u građevinsko-urbanističkim planovima. Konačno, dokaz o nedjelotvornosti pravnih lijekova – zahtjeva za dodjeljivanje građevinskih dozvola za obnovu vjerskih objekata – jeste činjenica da je ignorisana naredba Doma za dodjeljivanje građevinske dozvole u slučaju porušene džamije u Banjoj Luci.3057
Prema tome, pravni lijekovi koji su dostupni podnosiocu prijave moraju biti dovoljno sigurni ne samo u teoriji nego i u praksi. U slučaju da ovi elementi ne postoje, dostupnost i djelotvornost pravnog lijeka će nedostajati.3058 I de lege lata nepostojeći pravni lijek ne mora biti iscrpljen. Tako, sve do 8.5.2002. godine, kada je Sud Bosne i Hercegovine preuzeo dužnost, nije bilo djelotvornog pravnog lijeka za naknadu štete izazvane upravnim aktima institucija Bosne i Hercegovine.3059 Od tog momenta, prije obraćanja Domu za ljudska prava, podnosioci zahtjeva morali su se obratiti Sudu Bosne i Hercegovine i tražiti naknadu štete bez obzira na to što taj sud nije imao klasično građansko odjeljenje.3060
Očigledan primjer postojećeg, ali praktično nedjelotvornog pravnog lijeka jeste slučaj M. J. (CH/96/28). Podnosilac prijave, koji je slijepo vjerovao u funkcionalnost domaćeg pravnog sistema, 7 puta je bezuspješno pokušao da provede konačnu i pravosnažnu odluku kojom je naložena deložacija protivzakonitog korisnika njegovog stana. Čak i kada je, nakon dvije godine, novi protivzakoniti korisnik stana zamijenio starog protivzakonitog korisnika stana, podnosilac prijave je pokušao da izdejstvuje novu izvršnu odluku.3061 Problematični su bili slučajevi dvostrukih stanarskih prava (nosilac stanarskog prava i privremeni korisnik). Po osnovu novih zakonskih odredbi, podnosioci zahtjeva za povrat u posjed stana imali su teoretski djelotvoran pravni lijek na raspolaganju, ali se u praksi nisu pridržavali strogih zakonskih prekluzivnih rokova koji su bili predviđeni. Dom je smatrao da su i ovi raspoloživi pravni lijekovi nedjelotvorni u praksi.3062
Podnosilac zahtjeva mora dokazati da je iscrpio pravne lijekove, ili da ne snosi krivicu zato što ih nije iscrpio.3063 Ako postoji sumnja, podnosilac zahtjeva je obavezan da razjasni u postupku da je na zakonit način postupao, tj. da ne snosi krivicu za to što pravni lijekovi nisu iscrpljeni.3064 Ukoliko je djelotvornost pravnog lijeka sporna, podnosilac zahtjeva mora pokušati da ostvari zaštitu pred nadležnim organom.3065 Paušalna tvrdnja o nedjelotvornosti pravnog lijeka,3066 nepovjerenje prema nadležnim organima,3067 ili sama tvrdnja o lošem vlastitom ekonomskom položaju ne oslobađaju podnosioca prijave obaveze da iscrpi pravni lijek.3068 Ukoliko se pravni lijek uputi nenadležnom organu, podnosilac prijave ne može tvrditi da je iscrpio pravni lijek ako nenadležni organ nije obavezan prema zakonu da proslijedi predmet nadležnom organu.3069 Ukoliko podnosilac prijave tvrdi da, generalno ili u njegovom slučaju, pravni lijek predviđen zakonom u praksi nije djelotvoran, on to mora dokazati. Slično, ukoliko podnosilac prijave propusti da koristi pravni lijek u rokovima propisanim zakonom, smatra se da nije iscrpio pravni lijek osim ako ne dokaže da je ulaganje pravnog lijeka povezano sa tako striktnim uslovima koji ga u praksi čine nedjelotvornim pravnim lijekom.3070
S druge strane, na protivniku podnosioca prijave je teret da dokaže da podnosilac prijave ima na raspolaganju određeni pravni lijek sa razumnim izgledima na uspjeh (u smislu djelotvornosti) u dato vrijeme, kako u teoriji, tako i u praksi.3071 Ukoliko protivnik podnosioca prijave to ne uspije dokazati, prijava je, čak i ako postoji sumnja, prihvatljiva.3072 U suprotnom, ako protivnik podnosioca prijave dokaže da postoji djelotvoran pravni lijek, podnosilac prijave mora dokazati da je predmetni pravni lijek iscrpio, ili da pravni lijek, zbog bilo kojeg razloga, uzimajući u obzir posebne okolnosti njegovog slučaja, nije djelotvoran, ili da nije bilo potrebno da ga iscrpi.3073 Uostalom, Dom može, i bez izjašnjenja protivnika podnosioca prijave, prijavu odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova ukoliko podnosilac prijave ne navede zašto smatra određeni pravni lijek, koji mu je bio na raspolaganju, nedjelotvornim.3074 Ako ustanova, uprkos veoma ozbiljnom ukazivanju na propuste zastupnika države i nanošenje štete podnosiocu prijave, ne preduzima bilo kakve radnje, ili ako propusti da provede nužnu istragu, ili da pruži zaštitu na drugi način, može se zaključiti da je određeni pravni lijek nedjelotvoran. U ovakvim uslovima teret dokazivanja se, opet, nalazi na protivniku podnosioca prijave, koji u tom slučaju mora obrazložiti kako je on reagovao, uzimajući u obzir preduzetu mjeru i ozbiljnost prigovora podnosioca prijave.3075 Tako, naprimjer, ako je policijski službenik ukazao na to da su ga drugi policijski službenici zlostavljali, takvi navodi predstavljaju de facto prijavu nadležnoj instituciji. Ukoliko su, pri tome, na tijelu oštećene osobe vidljivi tragovi fizičkih povreda, takvi navodi za službenike unutrašnjih poslova moraju predstavljati povod za ex officio istragu u koju se uključuje i nadležno javno tužilaštvo. Propuštanje da se tako reaguje je primjer kada državne vlasti ostaju potpuno pasivne prema brojnim navodima o lošem vođenju ili nanošenju štete državnih zastupnika, tj. okolnost koja može osloboditi podnosioca prijave od podnošenja zahtjeva za iscrpljivanje domaćih pravnih lijekova.3076
U predmetu broj CH/97/45-D&M Dom je utvrdio da je situacija u Bosni i Hercegovini, ubrzo nakon okončanja ratnih sukoba, i dalje bila obilježena nesigurnošću, a centralna vlast očigledno nije bila u stanju da osigura zaštitu prava kada su u pitanju postupanja nižih nivoa javne vlasti. Prema tome, slučaj podnosioca prijave nije bio izuzetak. Uzimajući to u obzir, Federacija je morala dokazati, naprimjer, putem određenih sudskih slučajeva, da su teoretski raspoloživi pravni lijekovi u praksi zaista djelotvorni. U ovom slučaju to joj nije pošlo za rukom.3077 U predmetu broj CH/98/1027 et al.-D&M se dodatno utvrdilo da su, u vrijeme lišavanja slobode podnosioca prijave, relevantne pravne odredbe stavljene van snage, pri čemu Federacija svojim ponašanjem nije ostavila dojam da su teoretski raspoloživi pravni lijekovi u praksi djelotvorni.3078
Iscrpljivanje pravnih lijekova mora biti suštinsko. Žalbeni navodi koji su naknadno bili izneseni i pred ESLJP u Strazburu, pod uslovom da se respektuju formalne pretpostavke i rokovi utvrđeni domaćim relevantnim odredbama, morali su biti izneseni i pred nadležne domaće institucije. Prema tome, raspoloživi procesni instrumenti koji su mogli da isprave ili spriječe povredu EKLJP morali su biti korišteni.3079
U suprotnom, ako u domaćem pravnom sistemu ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi podnosilac prijave trebalo da iscrpi, Dom za ljudska prava ima pravo da, u slučaju da se utvrdi povreda prava i sloboda iz Aneksa 6, naredi isplatu naknade štete za tu povredu. Prema tome, zahtjev za naknadu štete ili drugu vrstu obeštećenja zbog povrede ljudskih prava i sloboda treba da bude integralni dio odluke o utvrđivanju povrede prava i sloboda, a ne poseban zahtjev, tj. predmet.3080
Footnotes
CH/96/17-D&M, stav 19, CH/96/29-D&M, st. 142-143, CH/97/45-D&M, st. 71, 73, obje u vezi sa citatom iz ESLJP, Akdivar et al. protiv Turske od 16.9.1996. godine, Izvještaji 1996, stav 69, sa daljnjim referencama; CH/99/3196-D&M, stav 46; CH/98/800-D&M, stav 45; CH/98/892-D&M, stav 73; CH/99/2050, stav 16; CH/00/3921, stav 36.
CH/97/45-D&M, stav 71, ESLJP, Akdivar et al. protiv Turske od 16.9.1996. godine, Izvještaji 1996, stav 67.
Uporedi, CH/97/42-D&M, stav 40. i dalje; CH/97/62-D&M, stav 48. i dalje.
Obrnut slučaj: CH/98/1184-D, stav 7.
CH/98/645-D&M, st. 43-45.
CH/96/1-D (IV. Razlozi za odluku Doma) stav 3.
CH/00/3880-D&M, stav 100.
CH/98/659 et al.-D&M, stav 152.
Uporedi, CH/98/1062-D&M, stav 73. i dalje; CH/99/2656-D&M, st. 72-76.
CH/98/800-D&M, stav 45; CH/97/93-D&M, stav 55. i dalje; CH/98/892-D&M, stav 73; CH/00/3642-D&M, stav 47. u vezi sa ESLJP, Vernillo protiv Francuske od 20.2.1991. godine, serija A broj 198, stav 27.
Uporedi, CH/01/7248-D&M, st. 156, 158.
CH/00/3835, st. 49, 52.
Uporedi pojedinosti na str. 476; vidi, takođe, CH/97/51-D&M, stav 42.
CH/97/58-D&M, stav 39. i dalje.
CH/02/8227, stav 11; CH/03/14606, stav 11; CH/03/14138, stav 15.
CH/02/10625, stav 11; CH/01/7374, stav 15. i dalje.
CH/03/13515, stav 15. i dalje; CH/02/10599, stav 25.
CH/03/13697, stav 13.
CH/02/12353, stav 11.
CH/02/12357, stav 15; slično, u vezi sa troškovima postupka vidi, CH/01/7057, stav 8.
CH/03/14284, stav 11; CH/02/11278, stav 12.
Uporedi, CH/98/638-D&M, stav 58. i dalje.
CH/96/3-D (IV. Zakon), CH/96/21-D, stav 12; CH/99/3196-D&M, stav 48; CH/97/45-D&M, stav 71. sa citatom iz ESLJP, Akdivar et al. protiv Turske od 16.9.1996. godine, Izvještaji 1996, stav 68; CH/98/756-D&M, stav 63; CH/98/892-D&M, stav 75.
Uporedi, CH/96/21-D, stav 14, CH/96/30-D, stav 19, CH/97/69-D&M, stav 36.
CH/96/21-D, stav 12. i CH/97/45-D&M, stav 71, obje u vezi sa citatom iz ESLJP, Akdivar et al. protiv Turske od 16.9.1996. godine, Izvještaji 1996, stav 68.
CH/98/663-D, stav 19.
CH/96/21-D, stav 12. i CH/97/45-D&M, stav 71.
CH/98/1374-D&M, stav 115.
Stav 74. i dalje.
St. 81, 117. i dalje.
Uporedi, CH/97/45-D&M, stav 71, sa citatom iz EKLJP, Akdivar et al. protiv Turske od 16.9.1996. godine, Izvještaji 1996, stav 66. sa daljnjim referencama.
Uporedi, CH/96/21-M, stav 25; CH/97/41-D&M, stav 49; CH/99/2150, Odluka o preispitivanju, stav 98.