i. Uvod

Tumačenje Doma za ljudska prava i njegovo primjenjivanje zahtjeva za iscrpljivanje pravnih lijekova podlijegali su dinamičkom razvoju socijalnih i političkih okolnosti u vremenu u kojem je djelovao. Na početku, kada je broj zaprimljenih prijava bio još relativno mali, a posebno uzimajući u obzir eklatantno nedjelotvoran domaći pravni sistem, Dom je nagovijestio da će primijeniti „proaktivan“ pristup obavezi iscrpljivanja pravnih lijekova, i to u korist podnosilaca prijava. Dom je tumačio i primjenjivao princip iscrpljivanja pravnih lijekova dosta velikodušno kada su u pitanju propusti podnosilaca prijava. To je, u svakom slučaju, bilo vezano za njegovu diskreciju. Ovakav pristup bio je posebno izražen kada su bili u pitanju slučajevi izuzetno značajni za zaštitu ljudskih prava i sloboda.³⁰⁴⁷ Na kraju njegovog mandata Domu za ljudska prava upućene su mnogobrojne kritike da je princip iscrpljivanja pravnih lijekova tumačio previše velikodušno, tako da snosi odgovornost za preveliki broj neriješenih slučajeva, tzv. backlog (zaostatak), što je bio uobičajeni izraz u međunarodnim krugovima. Ove opasnosti Dom je mnogo ranije bio svjestan. U svom godišnjem izvještaju iz 1999. godine Dom je ukazao na to da je on, prema svojoj pravnoj prirodi, supsidijarni sudski organ, te da se određenim predmetom može baviti tek nakon prethodne pripreme i „filtriranja“ od redovnih sudova. Ipak, u praksi, Dom je posmatran veoma često kao jedina djelotvorna sudska instanca, jer je među stanovništvom vladala veliko nepovjerenje u domaći pravni sistem. Zbog toga, a suprotno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, pojedinci su se obraćali direktno Domu radi dobivanja sudske zaštite.³⁰⁴⁸ U završnim fazama svog postojanja Dom za ljudska prava i Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH, ipak, pooštrili su kriterije u vezi sa ovim principom i tako se približili praksi Ustavnog suda BiH.