iii. Sudska praksa za pojedine pravne lijekove

Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Polazeći od ovog stava, Ustavni sud je određene pravne lijekove proglasio apsolutno nedjelotvornim. Prije nego što se apelant obrati apelacijom, ovi pravni lijekovi ne moraju biti iskorišteni.

Prva grupa obuhvata pravne lijekove čije ulaganje ne zavisi od apelanta, već od određene treće osobe, kao što su, naprimjer, tužioci. Kod većine ovih pravnih lijekova apelanti, u principu, imaju pravo inicijative, ali ne i dispozicije. Međutim, ukoliko aktivno legitimisana treća osoba uloži pravni lijek, a nadležni organ/sud ga prihvati, te postupak povede, pravni lijek se smatra djelotvornim.

„Rizik“ da li će ulaganje ovog pravnog lijeka uspjeti snosi apelant. Prema tome, ukoliko se pravni lijek odbaci, pa se postupak ne povede, prema članu 16. stav 1. Pravila USBiH a. v, ulaganje ovog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije. Za računanje početka roka relevantno je dostavljanje prethodne odluke. U ovu kategoriju pravnih lijekova ubraja se, prije svega, zahtjev za zaštitu zakonitosti iz Zakona o parničnom postupku.³⁰²⁵

Principijelno, u nedjelotvorne pravne lijekove mogu se svrstati i oni čiji je cilj da ponovo otvore pravosnažno okončan postupak. Kao i kod prve grupe, i kod ovih pravnih lijekova „rizik“ ulaganja i prihvatanja ovog pravnog lijeka snosi apelant. Ukoliko se pravni lijek proglasi nedopustivim, ulaganje tog pravnog lijeka i dostavljanje odluke nadležnog organa o njegovoj dopustivosti ne prekidaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije. U smislu navedenog obrazloženja, u ove pravne lijekove ubrajaju se zahtjev za povrat u pređašnje stanje iz Zakona o parničnom postupku³⁰²⁶ i zahtjev za ponavljanje postupka prema Zakonu o parničnom postupku i prema Zakonu o krivičnom postupku.³⁰²⁷ Izuzetak od ovog pravila predstavlja zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno osuđene osobe kojoj je suđeno u odsutnosti.³⁰²⁸

Treća grupa pravnih lijekova obuhvata „tipične“ vanredne pravne lijekove, kao što su zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke prema Zakonu o upravnim sporovima,³⁰²⁹ ili vanredno preispitivanje pravosnažne presude prema Zakonu o krivičnom postupku.³⁰³⁰ Ova grupa predstavlja izuzetak od pravila koji je utvrđen u Odluci broj U 15/01, prema kojem nije značajno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku, već to da li pravni lijek može ispraviti navodnu povredu koja se utvrđuje ili ne.

U okviru vanrednih pravnih lijekova, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija zauzima posebno mjesto. Uprkos tome što je označena kao „vanredni pravni lijek“, revizija se, principijelno, smatra djelotvornim pravnim lijekom, ali samo onda ako apelant ispunjava zakonom propisane uslove za njeno izjavljivanje.³⁰³¹ Ukoliko, u konkretnom slučaju, revizija nije dozvoljena, podnošenje apelacije Ustavnom sudu je moguće i bez izjavljivanja revizije, kao što je to slučaj u imovinskopravnim sporovima čija vrijednost nije određena, ili čija vrijednost ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus.³⁰³² Pitanje dopustivosti revizije može biti značajno za pitanje povrede prava na pristup sudu u smislu člana 6. EKLJP.³⁰³³

Sljedeća grupa pravnih lijekova koji se ne mogu smatrati djelotvornim obuhvata one pravne lijekove kod kojih nadležni organi, tj. sudovi imaju dispoziciju da odlučuju o njihovoj dopustivosti. To je slučaj sa revizijom izjavljenom prema članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH i RS. Ova odredba omogućava nadležnom sudu da, u principu, nedozvoljenu reviziju proglasi dozvoljenom ako „sud ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima“. S obzirom na to da odluka o dopustivosti revizije, a samim tim i odluka o djelotvornosti ovog pravnog lijeka, konačno zavisi od procjene revizijskog suda, Ustavni sud posmatra kao nedjelotvoran pravni lijek reviziju iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku entitetâ, koji se ne treba iscrpiti. Međutim, ukoliko apelant pokuša da „iskuša svoju sreću“ iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH i RS, a revizija bude prihvaćena, rok za podnošenje apelacije Ustavnom sudu počinje da teče od trenutka dostavljanja revizione odluke. Tu nema ništa sporno. Međutim, ukoliko se odbaci revizija kao nedozvoljena, apelant mora voditi računa o tome da rok za podnošenje apelacije Ustavnom sudu počinje da teče od trenutka dostavljanja odluke koja se pobija izjavljenom revizijom. Da ne bi propustio rok za podnošenje apelacije čekajući donošenje revizione odluke (koja će se pokazati kao nedjelotvoran pravni lijek), apelant je obavezan da paralelno sa revizijom, u roku od 60 dana od dana dostavljanja odluke koja se pobija izjavljenom revizijom, podnese apelaciju Ustavnom sudu. Ukoliko Ustavni sud uzme u rad apelaciju dok je (još uvijek neizvjestan) revizioni postupak u toku, s obzirom na to da se ne želi prejudicirati reviziona odluka nadležnog suda, Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao „preuranjenu“. Ipak, u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud će navesti da apelant ima pravo da podnese novu apelaciju, u roku od 60 dana od dana dostavljanja revizione odluke, bez obzira na to da li će revizija biti odbačena ili odbijena.³⁰³⁴ Nakon dostavljanja (za apelanta negativne) revizione odluke, apelant će morati ponovo uložiti apelaciju, koja će se, strogo formalno gledajući, tretirati kao zahtjev za preispitivanje prvobitno usvojene odluke Ustavnog suda o dopustivosti apelacije (kojom je prvobitna apelacija proglašena preuranjenom) prema članu 70. Pravila USBiH. Ovaj zahtjev će Ustavni sud prihvatiti, jer će revizionu odluku tretirati kao „novu pravnu okolnost“, poništiti prvobitnu odluku o dopustivosti i donijeti novu odluku u meritumu slučaja. Ova, izuzetno komplikovana, „pravna gimnastika“ ne unapređuje pravnu sigurnost. Da bi se apelanti mogli pouzdati u upotrebu određenih pravnih lijekova, pravni lijekovi bi trebali biti proglašeni ili djelotvornim ili nedjelotvornim, a nikako uslovno djelotvornim. Uostalom, ovakva praksa Ustavnog suda ne odgovara ni praksi ESLJP, prema kojoj bi pravni lijek u takvoj situaciji bio proglašen nedjelotvornim upravo zbog svoje upitne djelotvornosti.³⁰³⁵ Prema tome, revizija iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH i RS trebalo bi da bude proglašena nedjelotvornim pravnim lijekom zbog čega bi apelacija morala da bude podnesena protiv prethodne odluke. Ako apelant, osim apelacije Ustavnom sudu BiH, izjavi i reviziju, te ako reviziona odluka bude odbačena ili odbijena, takva odluka ne utiče na postupak pred Ustavnim sudom poveden povodom podnesene apelacije, jer konačna apelantova pravna situacija ostaje neizmijenjena. Ukoliko bi revizija bila uspješno riješena za apelanta, tada ni apelacija više ne bi imala smisla, jer bi revizionom odlukom bila stavljena van pravne snage apelacijom pobijana pravna situacija. Ta činjenica bi mogla biti obrađivana kao „izmijenjene pravne okolnosti“, u smislu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila USBiH, zbog čega bi apelacija mogla da bude proglašena nedopustivom.

Prema praksi Ustavnog suda, djelotvorni i, samim tim, obavezni da se iscrpe jesu, inter alia, sljedeći pravni lijekovi:

■ tužba protiv poslodavca zbog duga na ime socijalnih doprinosa;³⁰³⁶

■ tužba protiv SFOR-a zbog povrede prava na slobodu i sigurnost iz člana 5. EKLJP;³⁰³⁷

■ prigovor o postojanju imuniteta koji sprečava krivično gonjenje;³⁰³⁸

■ zahtjev za sudsku zaštitu u prekršajnom postupku;³⁰³⁹

■ apelacija protiv presude entitetskih ustavnih sudova;³⁰⁴⁰

■ tužba za utvrđivanje pasivne legitimacije u izvršnom postupku;³⁰⁴¹

■ žalba Komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu FBiH zbog nerazumnog trajanja postupka;³⁰⁴²

■ prigovor poslodavcu podnesen u roku od 15 dana nakon dostave rješenja o prestanku radnog odnosa ili saznanja o povredi prava iz radnog odnosa.³⁰⁴³ Izuzetak predstavlja slučaj da poslodavac stavi zaposlenika na listu „čekanja“, a da mu ne dostavi rješenje. U vezi s tim, takvo stanje je protivzakonito i rok ne prestaje sve dok to stanje traje;³⁰⁴⁴

■ žalba pritvorenika upućena upravniku zbog uslova u zatvoru;³⁰⁴⁵

■ apelacija protiv nove presude u postupku u kojem je Ustavni sud već jednom ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio na novi postupak i odlučivanje.³⁰⁴⁶