c. Iscrpljivanje pravnih lijekova

Ljudska prava pretpostavljaju djelotvornu pravnu zaštitu. Kako u zakonu, tako i u praksi ta prava moraju biti stvarna i djelotvorna, a ne iluzorna i teoretska. Konkretno, pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu ljudskih prava moraju biti dostupni, ne smiju biti ometani aktima, propustima, odgađanjima ili nemarom vlasti, te moraju biti u stanju da štite predmetna prava.²⁹⁹⁹ Prije same odluke u meritumu predmeta, Ustavni sud i Dom za ljudska prava moraju odlučiti da li u pravnom sistemu postoje djelotvorni pravni lijekovi i da li su oni iscrpljeni u konkretnom slučaju prije nego što se apelant obratio najvišoj sudskoj instanci.³⁰⁰⁰ Prema tome, prije nego što se obrati Ustavnom sudu i Domu za ljudska prava, apelant je morao koristiti raspoložive pravne lijekove u pravnom sistemu ukoliko su oni takve prirode da mogu ispraviti povredu apelantovih prava. Ukoliko apelant propusti da iscrpi djelotvorne pravne lijekove, njegova apelacija, odnosno prijava je nedopuštena, tj. neprihvatljiva.³⁰⁰¹ Činjenica da se apelantu ne dozvoljava da se direktno obrati Ustavnom sudu i Domu za ljudska prava može se obrazložiti time da se nižim nadležnim organima i institucijama treba dati šansa da, u okvirima unutrašnjeg pravnog sistema, isprave eventualne povrede ljudskih prava i sloboda iz međunarodnih konvencija i Ustava BiH prema opštim pravilima međunarodnog prava.³⁰⁰² Što je niža instanca na kojoj apelant može dobiti zaštitu, to je situacija u kojoj se nalazi apelant bolja. Konačno, princip iscrpljivanja pravnih lijekova obavezuje niže državne instance da se bave pravnom zaštitom i, ujedno, rasterećuje više instance. U suprotnom, ne bi imale mogućnost da se bave svim povredama ljudskih prava i sloboda.

Ako apelant propusti da iscrpi pravne lijekove, njegova apelacija, tj. prijava može se odbaciti zbog dva razloga. Ukoliko je apelant koristio djelotvoran pravni lijek, ali nije sačekao odluku o njemu, apelacija, tj. prijava se moraju odbaciti kao preuranjeni. Nakon okončanja postupka apelant ima novu mogućnost da uloži apelaciju Ustavnom sudu. Prema tome, cilj donošenja odluke o preuranjenosti jeste samo da pokaže da je postupak još u toku, a ne da je apelant propustio da iscrpi pravne lijekove. U skladu s tim, nedopustivost apelacije je samo prolazne prirode. Međutim, ukoliko je apelant propustio da koristi djelotvoran pravni lijek, a rok za njegovo ulaganje je protekao, tada je i prilika za podnošenje apelacije Ustavnom sudu definitivno isključena.

Tako je Ustavni sud obustavio postupak u predmetu broj U 24/00 dok VSRS ne donese određenu odluku umjesto da apelaciju odbaci kao nedopustivu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.³⁰⁰³ Nakon toga, Ustavni sud je donio odluku u meritumu s tim što je apelantica prethodno dopunila apelaciju tako što ju je proširila i na konačnu odluku VSRS. U jednom drugom slučaju apelacija je odbačena kao preuranjena, jer je postupak pred redovnim sudovima još uvijek bio u toku.³⁰⁰⁴ Ovi slučajevi se razlikuju po pozitivnom odgovoru na postavljena pitanja: Da li je konačan rezultat postupka pred nižim sudovima vidljiv ili ne, te da li je to poznato Ustavnom sudu?

U daljnjem tekstu biće prezentovana obimna sudska praksa oba suda u vezi sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova.