(b) Dom za ljudska prava

Prema članu VIII2.a) Aneksa 6, rok za podnošenje prijava Domu za ljudska prava je 6 mjeseci. I u ovom slučaju rok za podnošenje prijave počinje da teče od dana dostavljanja (konačne) odluke podnosiocu prijave. Rok za podnošenje prijave ne može se shvatiti kao rok za čekanje, tj. da podnosilac prijave mora čekati 6 mjeseci prije nego što podnese prijavu.²⁹⁷⁴

Ukoliko podnosilac zahtjeva u toku postupka zahtijeva od nadležnog organa da se odluka dostavi direktno njemu, a ne njegovom zastupniku, rok za podnošenje prijave počinje da teče od dana dostavljanja odluke podnosiocu zahtjeva bez obzira na to kada je zastupnik zaprimio odluku.²⁹⁷⁵ Na osnovu pravila 46. stav 5. Pravila procedure Doma, rok se prekida prvom „obavijesti od podnosioca prijave koji, iako ukratko, navodi predmet prijave“, znači, prvim dopisom koji u suštini predstavlja prijavu.²⁹⁷⁶ Rok za podnošenje prijave se ne smije posmatrati kao formalnost. Njegova svrha jeste da se osigura izvjestan stepen pravne sigurnosti i da se predmeti u kojima se postavljaju pitanja sadržana u EKLJP ispitaju u okviru razumnog roka.²⁹⁷⁷

U izuzetnim okolnostima prekoračenje roka ne mora nužno biti prepreka za donošenje meritorne odluke. Ipak, podnosilac zahtjeva mora navesti razloge za prekoračenje roka.²⁹⁷⁸ Tako, naprimjer, ukoliko podnosilac zahtjeva nije imao saznanje o stupanju na snagu Aneksa 6. DMS, ili o postojanju Doma za ljudska prava, jer su strane potpisnice Aneksa 6. propustile da, na osnovu člana XV Aneksa 6. DMS, blagovremeno učine pristupačnim javnosti Sporazum o ljudskim pravima,²⁹⁷⁹ ili ukoliko podnosilac zahtjeva nije kontaktirao sa svojim braniocem zbog lišavanja slobode, može se prihvatiti razlog za nepridržavanje roka od 6 mjeseci.²⁹⁸⁰ Takođe, boravak u bolnici može biti opravdani razlog za nepoštivanje roka od 6 mjeseci.²⁹⁸¹ Na podnosiocu prijave je teret da prezentuje i dokaže da postoje opravdani razlozi za nepoštivanje roka.²⁹⁸²

Član VIII2.a) Aneksa 6. dozvoljava Domu za ljudska prava da, osim navedenog, 6-mjesečni rok u pojedinim slučajevima tumači „velikodušno“, kao što to može da tumači ESLJP na osnovu člana 35. EKLJP.²⁹⁸³ U praksi u prijavama koje imaju principijelni značaj Dom za ljudska prava je odustao od računanja roka po službenoj dužnosti. Ako suprotna strana propusti da ukaže na propuštanje roka, Dom je proglašavao prijave prihvatljivim bez ispitivanja blagovremenosti iako su postojale činjenice koje su ukazivale na to da je rok propušten.

Tako, u predmetu Rizvanović Presuda Vrhovnog suda od 3.6.1996. godine morala se posmatrati kao konačna u smislu člana VIII2.a) Aneksa 6, jer su naknadni pravni lijekovi koje je koristio podnosilac prijave bili vanredni i, samim tim, nisu ni prekidali tok roka od 6 mjeseci. Prijava je podnesena 9.8.1997. godine, znači, više od jedne godine nakon presude Vrhovnog suda (uporedi, CH/97/59-D&M, st. 2, 16. i dalje). Čak i kada bi se smatralo da je dostava kasnila više mjeseci, rok je vjerovatno bio propušten. Dom za ljudska prava nije ispitivao prihvatljivost u vezi sa blagovremenošću. Tek u postupku po zahtjevu za preispitivanje meritorne odluke Doma suprotna strana je stavila prigovor o neblagovremenosti zbog čega je Dom ovaj prigovor proglasio zakasnjelim.²⁹⁸⁴

I u drugim slučajevima²⁹⁸⁵ kao relevantnu odluku za računanje roka Dom je uzimao u obzir ne stvarno konačnu odluku u postupku, već drugu odluku koja se, ako bi se strogo tumačio pojam „konačna odluka“, ne bi mogla tretirati kao takva, jer očigledno korišteni pravni lijek nije bio dozvoljen. Odlučujuća činjenica za ovakvo postupanje u predmetu broj CH/01/6979 je bilo očigledno i teško kršenje prava od redovnih sudova, čije preispitivanje i utvrđivanje Dom nije htio zaobići zbog formalnopravnih razloga. To isto važi i za slučajeve u kojima podnosioci prijava zaključe da ne postoji efikasan pravni put za rješavanje njihovog konkretnog problema, ali do tog zaključka dođu tek nakon što pokušaju da iskoriste određene pravne lijekove. U tim slučajevima bitno je bilo to što su podnosioci podnijeli prijavu u roku od 6 mjeseci od momenta kada im je postalo jasno da ne postoji djelotvoran pravni lijek za rješavanje njihovog pravnog problema u domaćem pravnom sistemu.²⁹⁸⁶

Ako nedostaje konačna odluka, rok od 6 mjeseci počinje teći od momenta u kojem je prestala kontinuirana povreda.²⁹⁸⁷ Ako se povreda smatra trajnom, rok počinje teći tek kada se povreda okonča.²⁹⁸⁸ Ukoliko podnosilac zahtjeva blagovremeno utvrdi određene povrede svojih prava, tj. u roku od 6 mjeseci, a povrede drugih prava iznese neblagovremeno, jer je za njihovo utvrđivanje protekao rok od 6 mjeseci, zahtjev je blagovremen samo djelimično, tj. samo blagovremeno izneseni navodi mogu biti prihvatljivi. U ostalom dijelu prijava je neprihvatljiva.²⁹⁸⁹ Naravno, ukoliko podnosilac prijave u roku od 6 mjeseci dopuni svoj prvobitni zahtjev dodatnim navodima i argumentima, takvi navodi nisu neprihvatljivi.²⁹⁹⁰

Rok počinje da teče, kao što je pokazano, donošenjem odluke kojom se okončava određeni slučaj, a podnosilac prijave smatra da su mu tom odlukom povrijeđena prava, tj. da odluka nije zaštitila njegova prava. Prema tome, postoji opasnost da podnosilac prijave propusti rok ako koristi pravni lijek koji Dom smatra nedjelotvornim. U tom slučaju potrebno je istaći da rok od 6 mjeseci počinje da teče (ne od dana kada je dostavljena hronološki posljednja odluka) od dana dostavljanja ranije odluke, koju Dom smatra „konačnom“. U skladu s tim, ako podnosilac prijave nije siguran u djelotvornost pravnog lijeka, a da ne bi previše rizikovao koristeći taj pravni lijek zbog mogućeg rezultata, zbog sigurnosti, podnosilac prijave može uvijek paralelno podnijeti prijavu Domu, kao i pravni lijek za koji nije sigurno da li će od njega biti koristi, tj. da li će ga Dom tretirati kao djelotvoran ili ne. U slučaju da se problematični pravni lijek u praksi pokaže kao djelotvoran, podnosilac prijave može povući svoj zahtjev. U tom slučaju rok za podnošenje prijave Domu ponovo oživljava i počinje da teče od dana kada je podnosilac primio odluku o tom pravnom lijeku.²⁹⁹¹