2. Apelacija, tj. ustavna žalba [član VI/3.b) Ustava BiH] i prijava Domu za ljudska prava (član VIII1. Aneksa 6)

Apelaciona nadležnost, tj. uvođenje ustavne žalbe putem Ustava BiH, predstavlja ustavnoprocesnu novost u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Bivši Ustavni sud RBiH poznavao je, doduše, tzv. narodnu tužbu (actio popularis),²⁹⁵⁷ ali ne i individualnu ustavnu žalbu (danas nazvanu „apelacijom“). Apelacijom upućenom Ustavnom sudu apelant ima mogućnost da preispituje pravne akte svih triju državnih vlasti ukoliko su njima povrijeđene njegove ustavnopravne pozicije. Takođe, apelacija je vanredni pravni lijek. Za njega važi princip supsidijarnosti. Apelacija je vanredni pravni lijek, jer se njome daje pravna zaštita ustavnog karaktera, a ne odlučuje se o pravnim pozicijama koje se garantuju redovnim pozitivnopravnim propisima. Apelacija ima supsidijarni karakter, jer je ona dopuštena samo ako zaštita putem djelotvornih redovnih pravnih lijekova ostane bez uspjeha.²⁹⁵⁸ Uprava, tj. upravni organi i redovni sudovi, snagom čl. II/6. i III/3.b) Ustava BiH, pri tumačenju i primjeni običnih zakona obavezani su na isti način da poštuju ustavno pravo, posebno ljudska ustavna prava i obaveze,²⁹⁵⁹ kao i sam USBiH.

Prema jezičkom značenju, apelacija iz člana VI/3.b) Ustava BiH je formulisana šire nego ustavna žalba (Verfassungsbeschwerde) iz njemačkog Osnovnog zakona. Ni utvrđene pretpostavke, ni uslovi za donošenje meritorne odluke, koji su propisani Pravilima USBiH a. v., ne smanjuju široko jezičko značenje individualne apelacije koja se podnosi zbog povrede ustavnih prava i sloboda. Prema tome, moglo bi se govoriti o ustavnoj reviziji, znači, jednom pravnom lijeku kojeg mogu koristiti ne samo privatne fizičke i pravne osobe već i javnopravni subjekti zbog povrede ne samo ustavnih prava i sloboda već i svake ustavne norme. Kao što ćemo kasnije i pokazati, praksa Ustavnog suda BiH nije ograničila široko polje primjene člana VI/3.b) Ustava BiH, kao što je to učinjeno ustavnom žalbom iz njemačkog Osnovnog zakona ili aplikacijama iz EKLJP.

Nadležnost Ustavnog suda BiH za postupanje povodom podnesenih apelacija, u smislu individualnih žalbi, jeste područje koje se preklapa sa nadležnostima Doma za ljudska prava. Oba suda su u svojim opštim pravnim aktima (pravilima, poslovnicima) propisala ili putem svoje sudske prakse razvila u velikoj mjeri identične i uporedive uslove dopustivosti.

Za razliku od čl. VIII2. i VIII3. Aneksa 6, Ustav BiH, u svom članu VI/3.b), ne predviđa tačan katalog pretpostavki za donošenje meritorne odluke. One su tačno regulisane u članu 16. Pravila USBiH a. v. Prema stavu 1. ovog člana, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu (izuzetak predstavlja stav 3. ovog člana) i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Prema stavu 2. ovog člana, apelacija ne smije biti očigledno (prima facie) neosnovana, tj. bez šanse na uspjeh. Konačno, stav 4. ovog člana reguliše i ostale uslove dopustivosti [ovaj katalog uslova dopustivosti je taksativno nabrojan za razliku od kataloga napravljenog prema članu VIII3.c) Aneksa 6. DMS]:

■ Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje [uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ apelacija je anonimna [uporedivo sa članom VIII3.c) Aneksa 6. DMS];

■ podnosilac apelacije je odustao od apelacije [uporedivo sa članom VIII3.a) Aneksa 6. DMS];

■ protekao je rok za podnošenje apelacije [ponavljanje uslova dopustivosti iz stava 1; uporedivo sa članom VIII2.a) Aneksa 6. DMS];

■ apelaciju je podnijelo neovlašteno lice [uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje [uporedivo sa članom VIII3.b) Aneksa 6. DMS];

■ apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije (uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ ako su izmijenjene pravne okolnosti [uporedivo sa članom VIII3.c) Aneksa 6. DMS];

■ apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom [stvarna nenadležnost; uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom [nedostaje aktivna ili pasivna legitimacija; uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom [uporedivo sa članom VIII2.c) Aneksa 6. DMS];

■ apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu [uporedivo sa članom VIII2.d) Aneksa 6. DMS];

■ apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju [uporedivo sa članom VIII2.a) Aneksa 6. DMS];

■ apelacija je preuranjena [uporedivo sa članom VIII2.a) Aneksa 6. DMS];

■ apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu [ponavljanje stava 1; uporedivo sa članom VIII2.a) Aneksa 6. DMS].