B. Sastav (član VI/1)

1. Sastav

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet članova.

(a) Četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana Skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacije sa Predsjedništvom.

(b) Sudije će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa može biti imenovan za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države.

(c) Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu biće pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovane u prvom sazivu ne mogu biti reimenovane. Sudije koje će biti imenovane nakon prvog saziva služiće do navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješene na osnovu konsenzusa ostalih sudija.

(d) Za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imenovanja Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.

Osim šest domaćih sudija, u sastavu Ustavnog suda BiH, na osnovu člana VI/1.b) i d) Ustava BiH, nalaze se i (za sada) i trojica inostranih sudija, koje ne biraju domaći organi, već predsjednik ESLJP. Ipak, prije izbora predsjednik ESLJP se mora konsultovati sa Predsjedništvom BiH. To uključivanje međunarodnog elementa u domaći ustavni sud nije nikada bilo sporno. Doduše, ruski predstavnici u Kontakt-grupi u Dejtonu izričito su se protivili imenovanju stranih sudija u Ustavni sud BiH.²⁸⁸⁴ Međutim, tokom pregovora njihovo protivljenje nije privuklo pretjerano veliku pažnju. Takođe, BiH je prigovarano da time gubi svoj suverenitet.²⁸⁸⁵ Postavljanje stranih sudija u najviši sud Države objašnjava se procjenom ustavotvorca da će ovaj sud imati izuzetno veliki značaj u teškim vremenima nakon rata. Kada je riječ o egzekutivnoj (Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara) i zakonodavnoj vlasti (Parlamentarna skupština BiH), ustavotvorac je odustao od toga da u Ustav BiH „usidri“ neki element međunarodnog uticaja (ovaj uticaj je naknadno, snažno i indirektno, vršen putem Aneksa 10. DMS). S druge strane, za institucije koje su trebale uživati potpunu neutralnost tražio se garant koji bi osigurao njihovu nezavisnost od etno-političkog uticaja. Taj garant je nađen angažovanjem stranih eksperata, i to u Ustavnom sudu BiH i Centralnoj banci BiH. O ulozi međunarodnih sudija biće još govoreno u drugom dijelu teksta.

Položaj domaćih sudija jasno proizlazi iz člana VI/1.a) Ustava BiH. Oni se biraju na osnovu federalnog,²⁸⁸⁶ a ne etničkog principa predstavljanja. Za razliku od, naprimjer, Predsjedništva BiH, član VI/1. Ustava BiH ni na jednom mjestu ne spominje da je nužna proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda u Ustavnom sudu BiH. Prema tome, sudije Ustavnog suda BiH nisu etnički predstavnici konstitutivnih naroda kojim pripadaju.²⁸⁸⁷ Takođe, ni član VI/1. Ustava BiH ne zahtijeva da sudije moraju na bilo koji način pripadati jednom od konstitutivnih naroda, niti da se moraju izjašnjavati kojem narodu pripadaju. Samim tim, na osnovu Ustava BiH, nije nužno da sudije iz FBiH budu Bošnjaci i Hrvati, a sudije iz RS Srbi. Takvi zahtjevi i uslovi ne bi bili u skladu sa principom nezavisnosti sudija.

Pri izboru sudije Ustavnog suda BiH pada u oči da postupak nije u nadležnosti državnog zakonodavca ili jednog od njegovih domova, nego u nadležnosti entitetskog zakonodavca, znači, Predstavničkog doma Parlamenta FBiH (četvorica sudija) i Narodne skupštine RS (dvojica sudija). Federalna zastupljenost mogla se, takođe, indirektno postići izbornim postupkom koji bi bio u nadležnosti državnog zakonodavca. Naime, s obzirom na to da je državni Ustavni sud, između ostalog, pozvan da suštinski preispituje rad svog „sestrinskog“ organa (zakonodavca), u sistemu i načinu imenovanja sudija koje je odabrao ustavotvorac nazire se određena asimetrija. S jedne strane, državni zakonodavac podliježe kontroli Ustavnog suda BiH, a, s druge strane, državni zakonodavac uopšte nema uticaja na sastav tog suda putem izbora sudija.

Izborni modus bi se mogao vrednovati kao priznanje posebnih interesa entitetâ. Kada je u pitanju izbor određenog sudije iz jednog entiteta u državni Ustavni sud, on, pogotovo prvih godina nakon stupanja na snagu Ustava BiH, bio je određen više nacionalnim nego federalnim kriterijima. To najbolje pojašnjava i dokazuje striktna podjela domaćih sudija na dva Bošnjaka, dva Hrvata i dva Srbina, što se do sada smatralo sasvim normalnim i logičnim. Ovaj fenomen, uostalom, podržavaju i relevantne odredbe entitetskih ustava,²⁸⁸⁸ koje predviđaju da se sudija Ustavnog suda BiH bira prostom većinom. Neadekvatna politizacija odluka o izboru sudija u državni Ustavni sud, uz istovremeno zapostavljanje ustavnopravnog mandata sudija i funkcije Ustavnog suda BiH, dovodi u pitanje nezavisnost toga suda, a time i princip podjele vlasti kao centralnog elementa načela pravne države. Etnički determinisana praksa izbora domaćih sudija u Ustavni sud BiH krši član VI/1.a) Ustava BiH time što ovaj član ne propisuje da svaki konstitutivni narod ima po dva mjesta u Ustavnom sudu BiH, već propisuje federalnu strukturu sudijskog sastava koji biraju entitetski zakonodavci. Ovu protivustavnu praksu nalazimo i u Pravilima Ustavnog suda BiH. Određeni broj odredaba Pravila, protivno članu VI/1. Ustava BiH, „odrekao” se principa federalnog predstavljanja u Ustavnom sudu BiH u korist etničkog predstavljanja. Tako, član 42. stav 2. Pravila Ustavnog suda BiH a. v.²⁸⁸⁹ propisuje da će se sjednica Ustavnog suda BiH u plenarnom sazivu kojoj ne prisustvuje nijedan sudija iz reda jednog konstitutivnog naroda odgoditi s tim da će se, ako se ponovi ista situacija bez opravdanih razloga, odredbu. naredna sjednica održati.²⁸⁹⁰ Član 90. stav 3. Pravila Ustavnog suda BiH a. v.²⁸⁹¹ određuje da predsjednik i potpredsjednik Ustavnog suda BiH ne mogu pripadati istom konstitutivnom narodu. Član 87. Pravila Ustavnog suda BiH a. v. pojačava ovo pravilo u odnosu na Poslovnik o radu Ustavnog suda BiH koji je bio ranije na snazi tako što propisuje da se predsjednik Ustavnog suda BiH bira rotacijom između sudija iz konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Član 83. Poslovnika o radu Ustavnog suda BiH koji je ranije bio na snazi, oslanjajući se na odredbu člana VI/1. Ustava BiH, propisivao je da se predsjednik Ustavnog suda BiH bira rotacijom iz reda sudija koje su izabrali zakonodavni organi entitetâ BiH. Član 87. Pravila Ustavnog suda BiH a. v., uvodeći kriterij etničkog predstavljanja, ne krši samo federalni princip izbora sudija koji je propisan članom VI/1. Ustava BiH. Ova odredba, na kraju, onemogućava svim osobama koje se ne žele nacionalno deklarisati, ili koje ne pripadaju nijednom od konstitutivnih naroda, da vrše dužnost predsjednika Ustavnog suda BiH.

Zbog njegovog dosadašnjeg i trenutnog sastava, državni zakonodavac vjerovatno ne bi mogao uticati da se sastav sudijskog kolegija u Ustavnom sudu BiH promijeni. Naime, i sastav Parlamentarne skupštine BiH je karakterisao, i još uvijek karakteriše, primarni etno-politički element. Sastav stanovništva u entitetima najvjerovatnije se neće značajnije mijenjati u dogledno vrijeme, uprkos procesu vraćanja izbjeglica i raseljenih lica, tako da će i odnos entitetskih zakonodavaca prema izboru sudija Ustavnog suda BiH još dugo ostati isti. Suprotno tome, na državnom nivou moglo bi se očekivati lagano odmicanje od primarno etnički determinisanih politika, što bi se, takođe – u slučaju prenosa nadležnosti izbora sudija Ustavnog suda BiH sa entitetskog na državni nivo – moglo odraziti na sastav sudija ovog suda. Da bi se usvojila izbalansirana sudska praksa, koja bi se izdigla iznad etničkih razlika, bilo bi korisno razmisliti o tome da se nadležnost za izbor sudija Ustavnog suda BiH u postupku ustavne reforme prenese na državni nivo.

Sudije moraju biti istaknuti pravnici, visokog morala i ugleda [član VI/1.b) Ustava BiH]. Time se ustavotvorac odlučio za „pravnički” sud, što, uostalom, odgovara jugoslovenskoj ustavnosudskoj tradiciji. Inače, sâm Ustav BiH ne propisuje daljnje uslove za izbor sudije Ustavnog suda BiH kako u pogledu starosne dobi, tako i u pogledu minimalnog profesionalnog iskustva. Samim tim, sudije Ustavnog suda BiH ne moraju imati sudijsko iskustvo. Sudije koje su imenovane nakon prvog saziva obavljaće ovu funkciju do navršenih 70 godina života. Ova odredba treba da osigura nezavisnost sudija i kontinuitet sudske prakse.