(c) Odnos između Vijeća ministara i entitetâ
Velike poteškoće pri sastavljanju Vijeća ministara u najvećoj mjeri odražavaju interes koji entiteti imaju u kontrolisanju rada institucija BiH, a posebno Vijeća ministara. Izgleda da je učestvovanje političkih stranaka u Vijeću ministara uslovljeno njihovim učešćem u entitetskim vladama. Kao rezultat toga, Vijeće ministara djeluje sve više kao zastupnik entiteta. Vijeće ministara je polako postalo mjesto gdje entiteti iznose svoja gledišta o politici države. Ako ova situacija nije specifična za BiH, kako je to Marc Uyttendaele primijetio u vezi sa belgijskom vladom, ona pretvara državnu vladu u sliku entiteta u ogledalu i, na taj način, ugrožava glavni cilj federalizma koji omogućava da svaki nivo vlasti ima vladu koja je sinhronizovana sa svojom sociološkom stvarnošću.2842 Kao ilustracija ove situacije, moguće je pozvati se na rastuću tendenciju organa vlasti RS da usvajaju rezolucije ili deklaracije o pitanjima koja se ubrajaju u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Ovo je tačno ne samo kad je riječ o osnovnim pitanjima koja se odnose na organizaciju BiH2843 nego i kad je riječ o više „ovozemaljskim“ pitanjima kao što je podrška Republike Srpske usvajanju zakona koji je predložilo Vijeće ministara.2844 Iako ovakva uplitanja entiteta u proces odlučivanja državnih institucija ne predstavljaju ništa više nego političke deklaracije,2845 politička stvarnost je takva da ih članovi Vijeća ministara iz entiteta iz kojeg takve deklaracije dolaze slijede. Time se stvara pogrešna predodžba o tome da nadležnosti države i njenih institucija proističu iz prenosa ovlaštenja od tog entiteta, a ne iz Ustava BiH, te da su državne institucije, u suštini, „zajedničke institucije” dvaju entiteta.
Footnotes
Uyttendaele, 2001. str. 335.
Vidi, naprimjer, ulogu koju su imale institucije RS u krizi što je uslijedila nakon što je Visoki predstavnik donio amandmane na Zakon o Vijeću ministara [vidi daljnji tekst; vidi, takođe, Rezoluciju koju je 22.2.2008. godine usvojila Narodna skupština RS, a koja se bavi pitanjem nadležnosti države BiH („Sl. gl. RS“ broj 20/08)].
Vidi, naprimjer, Informaciju Vlade Republike Srpske usvojenu 4.9.2008. godine kojom je odlučeno da se ne podrži Prijedlog Zakona o kulturnim spomenicima Bosne i Hercegovine, pripremljen pod pokroviteljstvom Ministarstva za civilne poslove; kao obrazloženje za takvu odluku navedeno je da ne postoji ustavni osnov za usvajanje navedenog zakona na nivou BiH.
Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS je ukazalo na to da takvi akti Narodne skupštine RS predstavljaju samo akte u kojima se izražava politički stav Narodne skupštine RS i koji, po svojoj pravnoj prirodi/karakteru, sadržaju i predmetu, ne predstavljaju pravno obavezujuće akte i/ili opšte pravne akte i, prema tome, ne mogu biti predmet preispitivanja Ustavnog suda RS. Vidi, naprimjer, odluke Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS u predmetima broj: U-4/05 od 10.6.2005. godine, UV-5/05 od 29.9.2005. godine, UV-2/06 od 7.9.2006. godine i UV-3/06 od 7.9.2006. godine, dostupne na Internet-stranici: <http://www.ustavnisud.org/html/vijece.html>.