1. Uvod

Za razliku od poglavlja koja se odnose na druge institucije BiH, odjeljak koji se odnosi na Vijeće ministara je relativno kratak. Sadrži jedan stav koji je sastavni dio poglavlja koje se odnosi na Predsjedništvo BiH.

Posmatrano iz istorijske prespektive, čini se da uključivanje odredbe o Vijeću ministara u poglavlje koje se tiče Predsjedništva odražava premoć Predsjedništva kao glavnog organa egzekutive BiH. Ovo potvrđuju i razgovori koji su doveli do potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Radi ilustracije, Daljnja dogovorena osnovna načela od 26.9.1995. godine,²⁸¹⁴ u kojim se daje opis budućih institucija BiH, uključuju samo najnužnije pozivanje na vladu koja bi bila sastavljena „od onih ministara koji budu odgovarali”.²⁸¹⁵

Međutim, vidjećemo da dosadašnja praksa daje relativnu prevlast Vijeću ministara nad Predsjedništvom.

Šture odredbe o Vijeću ministara, takođe, objašnjavaju da je sudska praksa Ustavnog suda BiH relativno ograničena povodom ovog pitanja, a napisano je samo nekoliko članaka koji se odnose na ovo pitanje. Prema tome, veći dio sadržaja ovog priloga se zasniva na praksi institucija BiH tokom posljednjih dvanaest godina i na nekoliko odluka Ustavnog suda BiH koje se odnose na rad i funkcionisanje Vijeća ministara.

Konačno, vrijedi napomenuti da ustavna odredba koja se odnosi na Vijeće ministara reguliše samo pitanja kandidovanja, izbora i sastava Vijeća ministara. Ona, takođe, sadrži izuzetno opširnu rečenicu o nadležnostima Vijeća ministara. U praksi mnoge rasprave o ovoj odredbi su fokusirane na sastav i donošenje odluka u Vijeću ministara.

Takve odredbe se moraju tumačiti u vezi sa drugim odredbama Ustava BiH. Osim toga, neophodno je uzeti u obzir i niz zakona koji regulišu rad Vijeće ministara od potpisivanja DMS:

■ Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je u decembru 1997. godine usvojila prvi Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima BiH (u daljnjem tekstu o Vijeću ministara: Zakon iz 1997. godine);²⁸¹⁶

■ U aprilu 2000. godine Parlamentarna skupština BiH je usvojila novi Zakon o Vijeću ministara (u daljnjem tekstu o Vijeću ministara: Zakon iz 2000. godine);²⁸¹⁷

■ Na osnovu Nacrta zakona koji su u novembru 2002. godine pripremili predstavnici političkih stranaka izabranih u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Visoki predstavnik je 2.12.2002. godine donio novi Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu o Vijeću ministara: Zakon iz 2002. godine).²⁸¹⁸ Nakon toga, Parlamentarna skupština BiH je usvojila taj zakon i objavila ga u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“.²⁸¹⁹ Od tada ovaj zakon je na snazi, uz izmjene i dopune koje su kasnije usvajane u više navrata,²⁸²⁰ posebno radi uključivanja novih ministarstava i institucija.

Izmjene i dopune Zakona od 19.10.2007. godine, koji je donio Visoki predstavnik, a koje treba izdvojiti jesu one koje su usmjerene na organizovanje djelotvornijeg rada Vijeća ministara, ali je njihovo donošenje pokrenulo najveću političku krizu koja je dovela do ostavke predsjedavajućeg Vijeća ministara. Nakon toga, ove izmjene i dopune su bile predmet autentičnog tumačenja koje je 3.12.2007. godine dao Visoki predstavnik.²⁸²¹

Činjenica da je u posljednjih deset godina zakonodavstvo koje se odnosi na Vijeće ministara mijenjano vrlo malo ili nimalo, može se, takođe, objasniti interesom koji međunarodna zajednica ima u jačanju Vijeća ministara. Radi ilustracije tog interesa, može se podsjetiti na communiqué Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira koji je donesen na sastanku u Briselu 7.12.2000. godine. U tom communiquéu se naglašava: „neophodnost saradnje u izgradnji funkcionalne države, a posebno kroz efikasno Vijeće ministara […] koje je sposobno za zajedničku akciju na osnovu jednakosti sa drugim državama i organizacijama.”²⁸²²