B. Dom naroda (član IV/1)

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).

(a) Nominovane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski, odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.

(b) Devet članova Doma naroda sačinjava kvorum pod uslovom da su prisutna najmanje tri Bošnjaka, tri Hrvata i tri srpska delegata.

Dom naroda se sastoji od 15 delegata od kojih su dvije trećine iz FBiH i jedna trećina iz RS. Svih pet izabranih delegata iz RS moraju biti Srbi, a 10 izabranih iz FBiH mora biti sastavljeno od jednakog broja Bošnjaka i Hrvata, znači po pet iz svakog naroda. Nominovane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz FBiH biraju hrvatski, odnosno bošnjački delegati u Domu naroda FBiH. Delegate iz RS bira Narodna skupština RS. Devet članova Doma naroda čini kvorum pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.²⁷³⁵ Dom naroda ima potpunu zakonodavnu vlast²⁷³⁶ iako je njegov primarni cilj zaštita etničkih interesa tri konstitutivna naroda putem instituta zaštite vitalnog nacionalnog interesa, koji će biti obrazložen u tekstu koji slijedi.

Venecijanska komisija je identifikovala više pravnih problema u vezi sa izborom i sastavom Doma naroda.²⁷³⁷ Građani Bosne i Hercegovine koji nisu Srbi, Hrvati ili Bošnjaci ne mogu se kandidovati (pasivno pravo glasa) za Dom naroda. Štaviše, i Srbima, Hrvatima i Bošnjacima koji žive u „pogrešnom“ entitetu (tj. predstavljaju faktičku manjinu) uskraćeno je pravo da se kandiduju. Rezultat takvog sistema predstavlja ograničenje prava glasača, jer mogu glasati samo za kandidate određene etničke pripadnosti.

Ograničenje mogućnosti glasanja je najizraženije u FBiH u kojoj delegate Hrvate i Bošnjake biraju hrvatski i bošnjački klub delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH. Građani FBiH srpske nacionalnosti nemaju nikakvu ulogu u biranju delegata u Dom naroda na državnom nivou koji se biraju sa teritorije FBiH. Radi se o indirektnom izboru zasnovanom na etničkoj pripadnosti kandidata i koji provode osobe koje su i same indirektno izabrane na osnovu svoje etničke pripadnosti. Venecijanska komisija je zaključila da su ove diskriminišuće odredbe suprotne članu 14. i DP broj 12 uz EKLJP.

Dva građanina Bosne i Hercegovine romske i jevrejske nacionalnosti Dervo Sejdić i Jakob Finci podnijeli su 2006. godine aplikacije ESLJP,²⁷³⁸ tražeći da se donese presuda protiv Bosne i Hercegovine zbog toga što su lišeni pasivnog prava glasa. U svom amicus curiae mišljenju i Venecijanska komisija Vijeća Evrope je usvojila stav u korist podnosilaca aplikacija, jer je navela da lišavanje pasivnog prava glasa pripadnika ustavnopravne kategorije „ostalih“ nužno ne slijedi princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda i time krši obavezu poštivanja principa proporcionalnosti, koji je razvio ESLJP kao mjeru ispitivanja opravdanosti miješanja u prava i slobode iz EKLJP. Venecijanska komisija Vijeća Evrope je argumentovala da se na primjeru Ustava FBiH može pokazati da se oduzimanje pasivnog prava glasa i, time, povreda člana 1. DP broj 12 uz EKLJP mogu izbjeći tako što bi se ustavnopravna kategorija „ostalih“, osim konstitutivnih naroda, uvrstila u odredbe o proporcionalnom sastavu Predsjedništva BiH.

Predmet je preuzelo Veliko vijeće ESLJP, koje je 3.6.2009. godine održalo raspravu o njegovoj dopustivosti i meritumu,²⁷³⁹ a 22.12.2009. godine donijelo konačnu odluku o ovom pitanju. Utvrđeno je da odredbe Ustava BiH koje se tiču Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH diskriminišu tzv. ostale u smislu člana 14. u vezi sa članom 3. DP broj 1 uz EKLJP (stav 50). Veliko vijeće ESLJP je zaključilo da, s obzirom na progres koji je država napravila od potpisivanja DMS (stav 47), nije više opravdano da se pripadnici tzv. ostalih u potpunosti liše pasivnog prava glasa za ovaj zakonodavni dom. Za takvo nešto ne postoje razumni i opravdani razlozi. ESLJP je, takođe, zaključio da EKLJP ne zahtijeva potpuno ukidanje principa paritetne podjele vlasti (tzv. power sharing) i uvođenje principa koji bi jednostavno reflektovao načelo „većine“, niti je sazrelo vrijeme za to u Bosni i Hercegovini. Međutim, ESLJP je ukazao na mišljenje Venecijanske komisije, koja je dala modalitet zadržavanja principa paritetne podjele vlasti bez istovremenog isključivanja određenih grupa (stav 48). ESLJP se poslužio istim obrazloženjem i kada je u pitanju lišavanje pasivnog prava glasa tzv. ostalih za Predsjedništvo BiH s tim što se Sud pozvao na odredbu člana 1. DP broj 12 uz EKLJP (stav 56. u vezi sa st. 47-49).