Idi na sadržaj

U više navrata Bosna i Hercegovina se oslonila na „državni suverenitet“, kao segment člana III/5.a) Ustava BiH, kako bi formirala nove institucije ili sisteme.

U predmetu broj U 9/00 Ustavni sud BiH je zaključio da je utemeljenje Državne granične službe u skladu sa Ustavom BiH. Sud je, dolazeći do toga zaključka, ukazao na član III/5. Ustava BiH i obrazložio „da osnovni princip prava države na samoodbranu, koji je inherentan pojmu suvereniteta države, podrazumijeva pravo na preduzimanje svih neophodnih koraka za zaštitu svog teritorijalnog integriteta, svoje političke nezavisnosti i svog međunarodnog subjektiviteta uz poštivanje drugih opštih principa međunarodnog prava. U kontekstu Bosne i Hercegovine, utemeljenje Državne granične službe doprinosi garanciji ovog osnovnog principa“.2679 U predmetu broj U 42/03 Sud je zaključio da su pobijane odredbe zakona koji je usvojila Bosna i Hercegovina, a koji reguliše pitanje Javnog radio-televizijskog sistema Bosne i Hercegovine ustavne.2680

U predmetu broj AP 164/04 Ustavni sud BiH je obratio posebnu pažnju na segment „državnog suvereniteta“ iz člana III/5.a) Ustava BiH da bi zaključio da je Bosna i Hercegovina bila obavezna da preduzme opsežne mjere prema drugim državama s ciljem rješavanja problema „stare devizne štednje“. Na taj način Sud je ukazao da propuštanje da se poštuju ljudska prava i slobode i neispunjavanje međunarodnih obaveza neizbježno vode ka međunarodnoj izolaciji Bosne i Hercegovine i, eventualnom, gubitku njenog međunarodnopravnog subjektiviteta.2681

Ustavni sud BiH se pozvao na segment „državnog suvereniteta“ iz člana III/5.a) Ustava BiH i u predmetu osnivanja novog sudskog organa na nivou Bosne i Hercegovine, koji je imao nadležnost da sudi krivična djela propisana 2680 Iako je Sud prethodno, u predmetu broj U 9/00, zaključio da član III/5.a) Ustava BiH razlikuje tri međusobno nezavisne hipoteze na osnovu kojih BiH može da dobije dodatne nadležnosti, Sud se u oba slučaja, kako u U 9/00, tako i u U 42/03, nije isključivo oslonio na „državni suverenitet“. Sud je, takođe, ukazao na, inter alia, čl. III/1.f) i III/1.g) Ustava BiH, prema kojima je država odgovorna za politiku i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, kao i provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom. U predmetu broj U 42/03 Sud je ukazao, inter alia, na nadležnosti države za „uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava“, kako je to propisano članom III/1.g) Ustava BiH. krivičnim zakonodavstvom na državnom nivou i da rješava upravne predmete koji proizlaze iz aktivnosti upravnih organa države.2682 U predmetu broj U 16/08 Ustavni sud BiH je otišao i korak dalje. Naime, u tom predmetu Sud je zaključio da su izmjene i dopune Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, koje je država usvojila radi proširivanja jurisdikcije Suda Bosne i Hercegovine i na određena krivična djela koja su propisana krivičnim zakonima entitetâ i Distrikta Brčko, ustavne. Izmjene i dopune su propisale da je Sud Bosne i Hercegovine nadležan ukoliko krivična djela „ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine“, ili ako takva djela „mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu, ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.2683 Ustavni sud BiH je zaključio da su izmjene i dopune ovog zakona saglasne čl. I/2, III/1.g), III/3.a) i III/5.a) Ustava BiH.2684

Nadležnosti Bosne i Hercegovine koje se odnose na očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine ne mogu isključiti pravo entitetâ da zaključuju sporazume o specijalnim paralelnim odnosima sa susjednim državama na osnovu kojih oni podstiču i unapređuju saradnju na području odbrane. U Odluci broj U 42/01 jedan takav sporazum bio je predmet preispitivanja ustavnosti. Podnosilac zahtjeva je tvrdio da je RS povrijedila član III/5.a) Ustava BiH sklapajući sporazum o specijalnim paralelnim odnosima sa Federalnom Republikom Jugoslavijom, čiji je cilj bio unapređenje saradnje iz oblasti odbrane.2685 Iako je priznao da entiteti imaju pravo da, na osnovu člana III/2.a) Ustava BiH, uspostave specijalne paralelne odnose sa susjednim državama, koji su u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je tvrdio da sporazum sklopljen u oblasti odbrane nije u skladu sa ustavnopravnim principima suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine koji su garantovani članom III/5.a) Ustava BiH. U zahtjevu su izneseni argumenti da sporazum povređuje nadležnosti Bosne i Hercegovine koje su propisane istim članom.2686 Ustavni sud BiH je odbio zahtjev u vezi sa obje, navodne, povrede i zaključio da se pobijane odredbe mogu tumačiti na način koji je saglasan sa Ustavom BiH.2687


Footnotes

  1.  U 9/00, tačka 13.

  2.  Iako je Sud prethodno, u predmetu broj U 9/00, zaključio da član III/5.a) Ustava BiH razlikuje tri međusobno nezavisne hipoteze na osnovu kojih BiH može da dobije dodatne nadležnosti, Sud se u oba slučaja, kako u U 9/00, tako i u U 42/03, nije isključivo oslonio na „državni suverenitet“. Sud je, takođe, ukazao na, inter alia, čl. III/1.f) i III/1.g) Ustava BiH, prema kojima je država odgovorna za politiku i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, kao i provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom. U predmetu broj U 42/03 Sud je ukazao, inter alia, na nadležnosti države za „uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava“, kako je to propisano članom III/1.g) Ustava BiH.

  3.  AP 164/04, tačka 92. Slične opservacije su učinjene i u predmetu broj U 14/05, tačka 50.

  4.  U 26/01, tač. 21-26; nije potpuno jasno da li je zaključak Suda u predmetnom slučaju zasnovan isključivo na „državnom suverenitetu“, kao segmentu člana III/5.a) Ustava BiH. Čini nam se da je Sud, takođe, razmatrao segmente toga člana koji pripadaju „stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8. Opšteg okvirnog sporazuma“, razmatrajući mnogobrojne obaveze iz oblasti zaštite ljudskih prava koje proizlaze iz Aneksa 6. DMS. Za osnivanje Suda, kao i njegovu jurisdikciju, vidi Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine („Sl. gl. BiH“ br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 35/04, 61/04 i 32/07).

  5.  Vidi, član 13. stav 2. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine („Sl. gl. BiH“ br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 35/04, 61/04 i 32/07).

  6.  U 16/08, tač. 46-47.

  7.  U 42/01, tačka 8.

  8.  Ibid.

  9.  Ibid., tačka 23; Sud je posebno obratio pažnju na činjenicu da je usvojen novi Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine,kojim su stupile na snagu mnogobrojne mjere za osiguranje punog kapaciteta države da brani svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Kada je u pitanju ovaj segment obrazloženja odluke, prema našem mišljenju, odluka Suda nije potpuno jasna i precizna.

Traži odluku US

Share this page

This site is registered on wpml.org as a development site. Switch to a production site key to remove this banner.