2. Okvirno zakonodavstvo

Iz ustavnopravnih obaveza Bosne i Hercegovine ne mora nužno proizaći isključiva nadležnost države da reguliše određeno materijalnopravno područje. Štaviše, država se može smatrati obaveznom da se ograniči na donošenje samo nužnih jedinstvenih propisa, naprimjer, u formi okvirnog zakonodavstva. U odluci broj U 5/98-II Ustavni sud BiH je implicirao da je Bosna i Hercegovina nadležna da donese okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka,²⁶²⁷ kako bi se odgovarajuća entitetska legislativa harmonizovala u smislu da svi zainteresovani za proces privatizacije imaju ravnopravnu mogućnost da učestvuju u tom procesu.²⁶²⁸ Sud generalno primjećuje da različiti pravni sistemi entitetâ sa različitim oblicima imovine ili propisima imovinskog prava, zaista, mogu stvoriti prepreku za slobodu kretanja robe i kapitala koja je garantovana članom I/4. Ustava BiH. Štaviše, pravo na privatnu imovinu garantovano Ustavom, kao institucionalni garant u cijeloj BiH, zahtijeva formiranje okvirnog zakonodavstva na nivou države radi specifikacije standarda koji su neophodni da bi se ispunile pozitivne obaveze iz Ustava BiH. Takvo okvirno zakonodavstvo bi, dakle, trebalo odrediti barem različite oblike imovine, nosioce tih prava, te opšte principe za njihovo izvršavanje u smislu imovinskog prava koje obično predstavlja element zakonika građanskog prava u demokratskim društvima.²⁶²⁹

Prema mišljenju Ustavnog suda BiH, službena upotreba jezika na entitetskom nivou trebalo bi da bude regulisana na isti način putem okvirnog zakonodavstva na državnom nivou kako bi se etablirali standardi zaštite prava pojedinaca, te ostvarila pozitivna obaveza koja služi kao institucionalni garant „pluralističkog društva” i „tržišne ekonomije”. Pri tome zakonodavstvo BiH mora uzeti u obzir efikasnu mogućnost da se jednako koriste bosanski, hrvatski i srpski jezik ne samo u institucijama BiH već i na nivou entitetâ i svih njihovih administrativnih jedinica, pri zakonodavnim, izvršnim i sudskim vlastima, kao i u javnom životu. Najviši standardi čl. 8. do 13. Evropske povelje za regionalne jezike i jezike manjina bi trebali da služe kao smjernica za tri spomenuta jezika, tako da osnivanje privatnih škola ne bi bilo dovoljno da se zadovolje ovi standardi. Niži standardi spomenuti u Evropskoj povelji za regionalne jezike i jezike manjina bi mogli biti dovoljni – uzimajući u obzir odgovarajuće uslove – samo za ostale jezike.²⁶³⁰

Takođe, isplata „stare devizne štednje“ zahtijeva postojanje okvirnog zakonodavstva na državnom nivou unutar kojeg entiteti, na osnovu državnih naloga i ovlaštenja, mogu biti aktivni. Država se, pri tome, ne oslobađa svoje principijelne odgovornosti da jamči ustavna ljudska prava i slobode oštećenih osoba kada je u pitanju ovaj problem.²⁶³¹