■ Procesuiranje predmeta na državnom nivou i korištenje dokaza MKSJ-a pred Sudom BiH
Stvarno prosljeđivanje predmeta stvara značajnu tenziju između obaveza domaćih vlasti da sarađuju sa MKSJ-em, s jedne strane, i odredaba o osnovnim pravima u Ustavu i u EKLJP, s druge strane. Relevantno domaće zakonodavstvo, naime Zakon o prosljeđivanju predmeta, bilo je napravljeno uz značajno učešće MKSJ-a i, u određenom pogledu, iskazuje zabrinutost u vezi sa ustavnošću i potpunom poštivanju principa ustavnih prava i sloboda na domaćem nivou. S obzirom da se u predmetima koje MKSJ prosljeđuje u skladu sa članom 2. Zakona o prosljeđivanju radi prije o „prilagođavanju i prihvatanju“ njegovih optužnica nego o njihovom „(ponovnom) potvrđivanju“, to izaziva zabrinutost u vezi sa ustavnim pravima i slobodama optuženog u toku pretpretresne faze. Ova zabrinutost postoji uprkos činjenici da su sudija MKSJ-a ili Pretresno vijeće prethodno ocijenili dokaze, znači, prije potvrđivanja optužnice. S obzirom na vrijeme koje prođe između potvrđivanja optužnice pred MKSJ-em i prosljeđivanja predmeta bosanskohercegovačkim vlastima, te uzimajući u obzir druge praktične probleme u vezi sa dokazima, uključujući i moguće poteškoće u pribavljanju dokaza na domaćem nivou,2566 ograničeno ocjenjivanje koje obavljaju domaće sudije, u skladu sa članom 2. Zakona o prosljeđivanju, čini se problematičnim.
Tužilaštvo BiH je procesuiralo i prilagodilo sve proslijeđene optužnice MKSJ-a, tj. optužnice za koje je Vijeće za prosljeđivanje izdalo naredbe za prosljeđivanje, i podnijelo ih Sudu BiH na „prihvatanje”. U svim proslijeđenim predmetima bio je naređen pretpretresni pritvor.
S obzirom na to da MKSJ nije bio obavezan da pomaže domaćem sudstvu u istragama i krivičnom gonjenju (što se moglo smatrati recipročnom obavezom naspram obaveze BiH i drugih zemalja u regiji, kao država članica UN, da u potpunosti sarađuju u skladu sa članom 29. Statuta MKSJ-a) i da ne postoje jasni propisi na međunarodnom nivou, državne vlasti su na neki način prepuštene dobroj volji ili diskreciji MKSJ-a. Memorandum o razumijevanju između Tužilaštva MKSJ-a i Tužilaštva BiH potpisan 2007. godine2567 dotiče se nekoliko pitanja u vezi sa domaćim organima vlasti. Tako, naprimjer, Memorandum naglašava uslove propisane domaćim zakonom u odnosu na procedure i odgovarajuću pomoć koju zahtijeva Tužilaštvo MKSJ-a u krivičnom gonjenju u proslijeđenim predmetima. Međutim, u praksi se nije dovoljno bavilo određenim problemima koji se javljaju prije prebacivanja optuženih u BiH. Tako, naprimjer, nije se vodilo računa o blagovremenoj predaji spisa predmeta MKSJ-a domaćim vlastima, jer se dešavalo da spis ne bude na raspolaganju organima vlasti BiH u vrijeme kada se optuženi prebaci u BiH i kada mu se odredi pritvor.2568 U skladu sa pravilom 11. bis (D) (iii), od Tužilaštva se samo zahtijeva da proslijedi one dokaze koje smatra relevantnim. Prema tome, organi vlasti BiH nemaju mogućnost da zvanično zahtijevaju dodatne propratne dokaze uz predmet(e) na domaćem nivou osim da to učine preko sekretara MKSJ-a, u skladu sa pravilom 33 (B) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a. To bi dozvolilo sekretaru MKSJ-a da izloži vijećima pitanja koja se pojave u određenim predmetima.2569 Korištenje elektronskih kopija dosjea Tužilaštva MKSJ-a moguće je samo nakon stupanja na snagu relevantne izmjene i dopune člana 8. stav 2. Zakona o prosljeđivanju.
Uprkos velikim mogućnostima korištenja dokaza koje je prikupio MKSJ, kao što je to predviđeno Zakonom o prosljeđivanju (čl. 3-8), stvarna upotreba takvih dokaza na domaćem nivou i dalje se mora ocjenjivati na osnovu pojedinačnih predmeta. Optuženi ima pravo da zahtijeva prisustvo svjedoka (vještaka) ako se izjava svjedoka data pred MKSJ-em podnosi kao dokaz u postupku pred MKSJ-em.2570 Zakon o prosljeđivanju, takođe, dozvoljava da se upotrijebe izjave službenika MKSJ-a i da se ispitaju relevantni istražitelji (član 7. Zakona o prosljeđivanju). Međutim, budući da ispitivanje istražitelja podliježe isključivo Konvenciji o privilegijama i imunitetima UN (odredba koja je, vjerovatno, ugrađena na zahtjev MKSJ-a), u praksi istražitelji MKSJ-a nisu ispitivani uprkos činjenici da je to Sud BiH zahtijevao u velikom broju slučajeva.
Footnotes
Cryer, 2005, str. 140: „Pribavljanje dokaza za MKSJ nije bilo lako, iako možda lakše nego domaćim sudovima koji sude slične zločine” (obtaining evidence for the ICTY has not been easy, although perhaps easier than for domestic courts trying similar crimes; prevod D. Č.); Katsaris, 2007, str. 193: „u nekim slučajevima Tužilaštvo nije primilo od MKSJ-a sav propratni relevantni materijal uz optužnicu” (in some instances the Prosecutor’s Office had not received all relevant material by the ICTY supporting the indictment; prevod D. Č.).
Dostupan na Internet-stranici: <http://www.tuzilastvobih.gov.ba/files/docs/MOU-POBH-OTP_English- RevisedFinal250805_.pdf>.
Katsaris, 2007, str. 192-193.
Vidi predmet broj IT-05-85 Misc-2, Odluka o podnesku sekretara po zahtjevu Kabineta glavnog tužioca Bosne i Hercegovine na osnovu pravila 33 (B) od 6.4.2005. godine.
Vidi član 5. stav 3. i član 6. stav 4. Zakona o prosljeđivanju.