■ Implementacija na domaćem nivou

Rezolucija broj 1503 Vijeća sigurnosti UN i Uredba Vijeća Evropske komisije broj 1763/2004 od 11.10.2004. godine nameću, između ostalog, određene restriktivne mjere radi podržavanja provođenja mandata MKSJ-a.²⁵⁴⁵ S ciljem da se olakša provođenje tih međunarodnih restriktivnih mjera, državni Zakon o primjeni određenih privremenih mjera radi efikasnog provođenja mandata MKSJ-a, te drugih međunarodnih restriktivnih mjera iz 2006. godine,²⁵⁴⁶ predviđa primjenu odgovarajućih mjera, kao što su zamrzavanje novčanih sredstava i zamrzavanje ekonomskih resursa.²⁵⁴⁷ U članu 1. stav 3. Zakona se razjašnjava njegova svrha „da reguliše u BiH način implementacije rezolucija Vijeća sigurnosti UN ili odluka EU kojima se predviđaju međunarodne restriktivne mjere, a posebno Rezolucije Vijeća sigurnosti UN broj 1503 (2003) kroz primjenu određenih mjera podrške efikasnoj implementaciji mandata MKSJ-a”. Zakon odražava velikim dijelom Uredbu Vijeća Evropske komisije. Cilj Zakona je razbijanje mreže podrške optuženicima MKSJ-a tako što mu je meta, između ostalih, i grupa „pomagača” optuženicima MKSJ-a. Dok usvajanje takvog zakona predstavlja važan korak naprijed u saradnji organa vlasti BiH sa MKSJ- em i u poštivanju njegove zakonodavne regulative, iz domaće perspektive čini se problematičnim to što mu nedostaje pravna jasnoća u odnosu na postupak primjenjivanja mjera i u odnosu na pojam „pomoći” optuženiku MKSJ-a.²⁵⁴⁸ Za razliku od spomenutog zakona, ni Uredba Vijeća Evropske komisije (koja se odnosi samo na optuženike, čija su imena uključena u aneksu Uredbe), ni Vijeće sigurnosti UN (koje se, u odnosu na pomoćnike, ograničilo na podsticanje država članica da razmotre preduzimanje mjera protiv pomoćnika, a nije ustanovilo takav spisak osoba ili „nametnulo” mjere državama članicama) ne predviđaju odredbe o pomoćnicima optuženika. Ovo predstavlja značajnu razliku u odnosu na režim koji je implementiralo Vijeće sigurnosti UN u vezi sa borbom protiv terorizma, koji se obično opisuje kao „model crne liste”.²⁵⁴⁹ Tim modelom predviđeno je da osobe ili subjekti snose određene pravne posljedice u odnosu na njihova imovinska prava samim njihovim stavljanjem na listu.²⁵⁵⁰ Osim toga, taj model, takođe, utiče na obim sudskog preispitivanja takvih mjera na domaćem nivou.²⁵⁵¹ U vezi s tim, Zakon iznosi sumnje u odnosu na poštivanje osnovnih prava i sloboda koji su sadržani u Ustavu BiH i u EKLJP, posebno u odnosu na pravovremeni postupak i pravo na mirno uživanje imovine.²⁵⁵² Dok se ograničavanje postupka sudskog preispitivanja čini prihvatljivim u slučaju osoba koje je optužio MKSJ, to se ne bi moglo reći za pomoćnike kada su u pitanju ograničenja mogućnosti sudskog preispitivanja restriktivnih mjera zamrzavanja novčanih sredstava i ekonomskih resursa, koja se ogledaju u tome što Zakon upućuje na procedure iz Zakona o krivičnom postupku BiH, a koji, opet, izričito ne predviđa mogućnost žalbe protiv takvih mjera.

Osim toga, uloga Vijeća ministara (tj. Vlade) u izdavanju mjera i obaveza Suda BiH „da obavijesti Ministarstvo sigurnosti o svim datim ovlaštenjima […] najkasnije osam dana prije davanja ovlaštenja”²⁵⁵³ izaziva zabrinutost u vezi sa principima podjele vlasti i nezavisnosti sudstva. Takođe, takav proces preispitivanja koji se treba izvršiti pred Sudom BiH ostaje nejasan u smislu da ne postoji propis o tome kako se postupak može pokrenuti pred Sudom. Da bi dobio razjašnjenje o ovim pitanjima, Sud BiH bi mogao uzeti u obzir mogućnost da proslijedi pitanja Ustavnom sudu BiH, u smislu da se konkretno ocijeni ustavnost u skladu sa članom VI/3.c) Ustava BiH, onda kada je nadležan da se bavi predmetom prema ovom zakonu.