G. Implementacija (član II/6)

Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.

Član II/6. Ustava BiH reguliše ono što se, sa tačke gledišta pravne države, samo po sebi podrazumijeva: javna vlast mora da poštuje ljudska prava i slobode. Obaveza zaštite iz člana II/1. Ustava BiH se mora konkretizovati u postupku implementacije ove odredbe. S tim u vezi, potrebno je uzeti u obzir ustavnopravni princip hijerarhijsko-normative supremacije Ustava BiH nad „običnim“ pravom centralne vlasti, ali i nižih administrativno-teritorijalnih jedinica (entiteti, kantoni, opštine), kao i obavezu svih nivoa vlasti da poštuju Ustav BiH [član III/3.b) Ustava BiH u vezi sa članom XII/2. Ustava BiH].²⁴⁸¹ S obzirom na to da je ustavotvorac u Ustavu BiH izričito spomenuo nešto što se uobičajeno podrazumijeva, a to je obavezna primjena i poštivanje ustavnih ljudskih prava i sloboda, može se, eventualno, prepoznati njegova namjera da po svaku cijenu izbjegne nesporazum koji često nastaje u autoritativnim režimima: bitno je da država pro forme bude otvorena prema principu poštivanja ljudskih prava i sloboda, ali ne i u praksi. Drugim riječima: dokle god je na papiru sve u redu, ne postavlja se pitanje šta u stvarnosti taj papir znači za pojedinca. Poučeni iskustvom nedostatka implementacije u mnogim tranzicijskim zemljama, autori ustavnog teksta u Dejtonu su, očito, željeli da izbjegnu jaz koji se javlja između ustavnih zahtjeva ili potreba, s jedne strane, i ustavne stvarnosti, s druge strane. Uzimajući u obzir da formulacija iz prvog dijela člana II/6. Ustava BiH („Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta“) nema pretjeran dogmatski karakter, ona razjašnjava brigu ustavotvorca da bi se neki administrativno-teritorijalni nivo vlasti mogao „izvući“ iz obaveze da djelotvorno poštuje ljudska prava i slobode.

Prema praksi Ustavnog suda BiH, iz člana II/6. u vezi sa čl. II/1. i II/2. Ustava BiH može se izvući zaključak o neposrednom djelovanju EKLJP na svim administrativno-teritorijalnim nivoima, tj. za sve vrste vlasti: zakonodavnu, upravnu i sudsku.²⁴⁸² Pri donošenju pravnih akata svi državni organi, posebno sudovi, moraju uzeti u obzir ne samo zakone i druge opšte akte već i standarde ljudskih prava i sloboda, kao i ostatak ustavnog prava.²⁴⁸³ Prema tome, u pojedinom slučaju odluka se može donijeti direktno na osnovu Ustava BiH ukoliko nižerangirano pravo ne nudi adekvatnu pravnu osnovu na odluku.²⁴⁸⁴ Uz to, iz člana II/6. u vezi sa članom II/1. Ustava BiH može se izvući ustavnopravni nalog za sve državne organe da sve pravne akte koji su suprotni EKLJP ukinu ili izmijene. Ovaj nalog Ustavni sud BiH je proširio, štaviše, i na sve ostalo ustavno pravo, kao i na ustavnopravne i opšte principe međunarodnog prava koji su sastavni dio Ustava BiH.²⁴⁸⁵ Član II/6. u vezi sa čl. II/1. i II/2. Ustava BiH propisuje obavezu da se poštuju ustavnopravni standardi iz EKLJP bez izuzetka.²⁴⁸⁶ Ipak, šta ovi izuzetno bitni zaključci, na kojima se dobrim dijelom temelji ustavno pravo, praktično znače za javnu vlast?

Ovo tumačenje člana II/6. Ustava BiH ne smije voditi ka tome da upravni organi i sudovi ne primjenjuju pravne propise za koje oni smatraju da su protivni Ustavu BiH ili EKLJP. Konkretna prednost direktne primjene ljudskih prava i sloboda u pojedinom slučaju ne smije da prevagne nad pravnom nesigurnošću koja se može proizvesti takvim postupanjem. U skladu s tim, direktna primjena ljudskih prava i sloboda, te supremacija Ustava BiH i ljudskih prava i sloboda ne mogu voditi ka tome da upravni organi i sudovi imaju pravo da incidentalno (u pojedinačnim predmetima) stavljaju van snage obično pravo, već ih obavezuju da Ustav BiH i ljudska prava i slobode uvijek uzimaju u obzir, te da u slučaju mogućnosti višestrukog tumačenja običnog prava izaberu ono koje je u skladu sa Ustavom BiH. Ukoliko se određeni pravni akt ne može ni u kojem slučaju protumačiti na ustavan način, treba razlikovati da li je do takvog zaključka došao upravni ili sudski organ.

Za upravne organe, kada su u pitanju parlamentarni (zakonodavni) pravni akti, prije svega, zakoni, važi princip zakonitosti (obaveza poštivanja zakona) čak i kada upravni organi sumnjaju u njihovu ustavnost. Usaglašenost zakonodavnog pravnog akta sa Ustavom BiH ili međunarodnim ugovorima može se utvrđivati samo u okviru individualnog slučaja, ako predmet dospije pred nadležni sud,²⁴⁸⁷ i to na dva moguća načina:

• putem tzv. prosljeđivanja pitanja Ustavnom sudu BiH od postupajućeg suda na osnovu člana VI/3.c) Ustava BiH, ili

• putem ustavne apelacije oštećenog lica u okviru apelacionog postupka prema članu VI/3.b) Ustava BiH.²⁴⁸⁸

Ovakav zaključak proizlazi iz opravdanog monopolističkog položaja Ustavnog suda BiH da odlučuje o ustavnosti. Ukoliko se radi o nižezakonskim pravnim aktima (kao što su statuti, pravila ili uredbe), upravni organi, takođe, ne mogu zaobići njihovu primjenu, jer djeluje obaveza poštivanja principa pravne sigurnosti, koji je inherentan principu pravne države iz člana I/2. Ustava BiH. Međutim, na prigovor stranke o nezakonitosti ili neustavnosti tog upravnog akta, upravni organ koji ga je donio ili višestepeni upravni organ, ili, na kraju, upravni sud po tužbi, može ukinuti ili promijeniti taj upravni akt i tako ga dovesti u sklad sa zakonom ili Ustavom BiH.²⁴⁸⁹ Konačno, za vrijeme sudskog postupka ili nakon njega, predmet se opet može naći pred Ustavnim sudom BiH na prethodno opisana dva načina s tim što nadležnost Ustavnog suda BiH, kada je riječ o postupku prema članu VI/3.c) Ustava BiH, može biti u izvjesnoj mjeri ratione materiae ograničena.²⁴⁹⁰

Sudovi ne mogu incidentalno staviti van snage aplikativnu normu za koju smatraju da nije u skladu sa Ustavom BiH. Oni je ne smiju ni primijeniti na konkretan slučaj, već su obavezni da, ukoliko je ustavno-konformno tumačenje nemoguće, a ubijeđeni su da je odredba neustavna, prekinu postupak i proslijede sporno pitanje o ustavnosti Ustavnom sudu BiH.²⁴⁹¹

Ustavni sud BiH je odredbu člana II/6. Ustava BiH primjenjivao, takođe, i kada se raspravljalo o sposobnosti određenog subjekta da uživa zaštitu ljudskih prava i sloboda.²⁴⁹²