(d) Osnova ili svojstvo diskriminacije
Ono što se u daljnjoj proceduri ispitivanja diskriminacije mora utvrditi jeste da li se nejednako tretiranje zasniva na određenom osnovu, tj. svojstvu oštećene osobe (potencijalne žrtve diskriminacije), kao što su nacionalnost, religija ili jezik. Svojstva koja su nabrojana u članu 14. EKLJP nisu taksativne prirode, već predstavljaju najvažnije primjere. To jasno potvrđuje završetak prve rečenice člana 14. EKLJP („ili drugi status“).2271 Ipak, određeno lice je nejednako tretirano, a što je pravno relevantno, samo onda ako se određeno svojstvo može identifikovati. Prema tome, da bi se utvrdila diskriminacija, nije dovoljno ako se pojedinac uopšteno poziva na to da je nejednako tretiran, a da pri tome ne ukazuje na osnov te nejednakosti.2272 USBiH u svim odlukama nije jasno obrazložio šta je osnov diskriminacije, tj. koje svojstvo oštećene osobe predstavlja osnov za nejednak tretman.2273 Ukoliko se nejednak tretman direktno veže za jedno od izričito navedenih svojstava u članu 14. EKLJP, onda na državi leži poseban teret dokazivanja da je takvo postupanje opravdano.2274
Nejednak tretman koji se provodi na osnovu bitnih svojstava pojedinaca utvrđen je u sljedećim konstelacijama: upravni organi ne dozvoljavaju da se određeno lice vrati u svoj prijeratni stan po osnovu njegove nacionalne pripadnosti ili porijekla, a pripadnicima druge nacionalnosti to omogućavaju;2275 sudski organ ne omogućava tzv. privatnom tužiocu održavanje pravičnog krivičnog postupka isključivo zbog njegove nacionalnosti;2276 za vrijeme rata poslodavac stavlja, u principu, samo zaposlenike bošnjačke ili hrvatske nacionalnosti na liste na čekanje posla;2277 u jednom manjem mjestu u RS upravni organ naređuje da se samo kuće Bošnjaka i Hrvata unište;2278 posebna regulativa o vraćanju u posjed tzv. stanova JNA predstavlja različito tretiranje po osnovu nacionalnosti u odnosu na način povrata drugih stanova;2279 lišavanje slobode radi razmjene zarobljenika, prisilnog rada ili neljudskog tretmana isključivo na osnovu pripadnosti određenoj nacionalnoj grupi;2280 uskraćivanje prava na jednaku zaštitu pred sudom (član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima), i to tako da policijski organ ne pruži zaštitu određenoj osobi, zbog njene nacionalne pripadnosti, od napada i uvreda treće osobe;2281 sud garantuje određenu socijalnu zaštitu samo osobama kojima je umro bračni drug, a tu zaštitu uskraćuje osobama koje su bile u faktičkoj vanbračnoj zajednici sa umrlim partnerom;2282 pravljenje kvantitativne razlike u vezi sa pravom na izdržavanje bračnog druga srazmjerno njegovim mogućnostima.2283
Footnotes
Uporedi, takođe, CH/01/7952, stav 60.
CH/97/76-D&M, stav 78.
Vidi, naprimjer, AP 98/03.
CH/96/29-D&M, stav 156.
CH/02/12226, stav 70.
CH/98/756-D&M, st. 70-88; CH/01/6979-D&M, st. 71-74.
CH/00/3834, stav 34. i dalje.
CH/03/12928, stav 51. i dalje.
CH/02/8202 et al., stav 188. i dalje.
CH/97/45-D&M, stav 92; CH/98/946-D&M, stav 130; CH/97/45-D&M, st. 96, 100; CH/98/946-D&M, stav 130.
CH/97/41-D&M, stav 65. U vezi sa konkretnim postupkom u Kantonu 10, uporedi CH/01/6979-D&M, stav 72. i dalje; u ovom postupku Dom se mogao dodatno osloniti na izjašnjenje FBiH, prema kojem je u Kantonu 10 postojao problem sa efikasnošću i nezavisnošću sudskog sistema (CH/98/756-D&M, st. 70-88, i uputa na CH/01/6979-D&M, stav 71).
CH/00/4094, stav 46. i dalje.
U 11/00.