a. Obim zaštite
Kao bitna osnova svakog demokratskog društva, prema EKLJP, sloboda izražavanja uživa posebnu zaštitu.1659 Sloboda izražavanja iz člana 10. EKLJP preklapa se sa nekoliko drugih prava i sloboda iz Konvencije, naprimjer, sa pravima iz člana 9. EKLJP. U vezi sa pravom da se formira i izrazi mišljenje, član 10. EKLJP praktično se ne razlikuje od člana 9. EKLJP.1660 Mada antidemokratsko izražavanje neposredno može biti pod zaštitom člana 17. EKLJP, ESLJP nije nikada posegao za ovom odredbom kako bi opravdao zabranu slobode izražavanja. Sasvim suprotno, ESLJP zahtijeva da ograničenje slobode izražavanja bude opravdano prema članu 10. stav 2. EKLJP.1661 Član 10. EKLJP štiti svako čak i pogrdno izražavanje mišljenja. Zbog svog elementarnog značaja za svako demokratsko društvo, član 10. EKLJP primjenjuje se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje se rado prihvataju ili smatraju neškodljivim već i na one koje vrijeđaju, potresaju ili uznemiravaju državu ili neki dio stanovništva. To nalažu pluralizam, tolerancija i širokogrudnost bez kojih nema demokratskog društva.1662
Ono što je zaštićeno jeste mišljenje, a ne obično vrijeđanje, koje nema svrhu da se njime napravi određen duhovni otklon prema nečemu, ili koje nema cilj da se njime utiče na stav treće osobe, ili da se drugoj osobi prenesu određene informacije. Ukoliko se u pojedinom slučaju izražene riječi mogu zamijeniti bilo 22. Sloboda izražavanja obuhvata i radijsko i kablovsko emitovanje programa (CH/01/7248-D&M, stav 172. u vezi sa ESLJP, Groppera Radio AG et al. protiv Švicarske od 28.3.1990. godine, serija A broj 173, stav 55). kojim drugim uvredljivim izrazom, to ukazuje na to da se ne radi o zaštićenom mišljenju, već o prostoj uvredi.1663
Izražavanje mišljenja se ne može staviti u istu ravan sa iznošenjem činjenica. Dok su činjenice dokazive, istinitost nečijeg vrijednosnog suda se ne može utvrditi bilo kakvim dokazima.1664 U svakom pojedinom slučaju sud treba pažljivo da ocijeni da li se radi o vrijednosnim sudovima, ili o iznošenju činjenica.1665
Međutim, važi i suprotno! Iznošenje pogrešnih činjeničnih navoda ne znači automatski da takvo izražavanje ne potpada pod zaštitu člana 10. EKLJP. Ukoliko, naprimjer, novinar iznosi određene činjenice, slijedeći legitiman cilj u vezi s kojim postoji značajan javni interes, a pri tome se dobro potrudi da istraži i utvrdi istinitost svojih navoda, novinarska djelatnost je zaštićena članom 10. EKLJP ako se naknadno pokaže da su navodi bili neistiniti.1666 Međutim, ukoliko mediji iznose pogrešne činjenične navode, oni neće biti opravdani ako se istinitost može lako utvrditi. U tom slučaju nije dovoljno obrazloženje da se novinar oslonio na „pouzdan“ izvor informacija, čije ime, na osnovu člana 9. Zakona o zaštiti od klevete FBiH („Sl. n. FBiH“ broj 59/02), ne mora da oda javnosti.1667 Pri svjesnom i namjernom objavljivanju neistinitih činjeničnih navoda oštećena osoba ima pravo da traži javno objavljivanje ispravke i demantija.1668 Ovu „procesnu“ mogućnost oštećena osoba je, štaviše, obavezna da iskoristi. Ukoliko odgovorni medij dozvoli objavljivanje demantija, onda cenzura nije dozvoljena. Zabranjeno je protivrječne iskaze iz demantija eliminisati. Ukoliko odgovorni medij ne želi, ili odbija da objavi pravu istinu, odnosno demanti, oštećena osoba ima pravo na sudsku zaštitu, pri čemu se može pozvati na povredu člana 10. EKLJP.1669 Međutim, sudska zaštita, u tom smislu, dozvoljena je samo u slučaju objavljivanja neistinitih činjeničnih navoda, a ne i u vezi sa javnim uvredljivim izražavanjem, jer se ono ne može „demantovati“.1670
Sloboda izražavanja sadrži i nalog medijima da informacije i ideje učine dostupnim javnosti, jer javnost ima pravo da bude informisana.1671 S druge strane, od medija se ne može zahtijevati da preuzmu ulogu „psa posmatrača javnosti“ (public watchdog).1672
U obim zaštite člana 10. EKLJP ne ubraja se organizovanje javnih radio- televizijskih sistema. Prema tome, tvrdnja o neravnopravnom tretmanu državnog i entitetskih javnih radio-televizijskih sistema, jer se emisije jednih ne prenose putem mreže drugih sistema, ne potpada pod zaštitu člana 10. EKLJP. Radio-televizijski sistemi, koji imaju status javnih ustanova, uprkos činjenici da su samostalni pravni subjekti, ne uživaju zaštitu ovog člana. Međutim, ako se radi o njihovim zaposlenicima, onda se oni, kao i svi drugi građani, mogu pozvati na zaštitu ovog prava. Ipak, da bi se ostvarili viši ciljevi, kao što je, naprimjer, zaštita identiteta izvora informacija, određena ograničenja slobode izražavanja ovih osoba mogu biti opravdana.1673
Footnotes
CH/01/7248-D&M, stav 170. u vezi sa ESLJP, Jersild protiv Danske od 23.9.1994. godine, serija A broj 298, stav 31.
CH/01/7248-D&M, stav 170. u vezi sa Keir Starmer, European Human Rights Law, stav 24.3 (2002).
CH/01/7248-D&M, stav 170. u vezi sa Harris/O’Boyle/Warbrick, 1995, str. 373-374.
CH/01/7248-D&M, stav 170. i dalje, u vezi sa ESLJP, Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7.10.1976. godine, serija A broj 24, stav 49; U 39/01, tačka 22. Sloboda izražavanja obuhvata i radijsko i kablovsko emitovanje programa (CH/01/7248-D&M, stav 172. u vezi sa ESLJP, Groppera Radio AG et al. protiv Švicarske od 28.3.1990. godine, serija A broj 173, stav 55).
Uporedi, U 39/01, tačka 25.
AP 1145/04, tačka 35. u vezi sa ESLJP, Lingens protiv Austrije od 8.7.1986. godine, serija A broj 103; u vezi sa objavljivanjem pogrešnih činjeničnih navoda vidi, naprimjer, AP 1145/04, tačka 35; AP 1005/04, tačka 38. i dalje; AP 96/05, tačka 35. i dalje; AP 712/05, tačka 46. i dalje; u vezi sa objavljivanjem vrijednosnih sudova vidi, naprimjer, AP 787/04, tačka 45. i dalje; AP 1064/05, tačka 37. i dalje.
AP 1203/05, tačka 51.
Uporedi, AP 1145/04, tačka 35. u vezi sa ESLJP, Dalban protiv Rumunije od 28.9.1999. godine, Izvještaji 1999-VI.
AP 1203/05, tačka 51.
AP 1423/05, tačka 32.
AP 1423/05, tačka 32.
AP 1064/05, tačka 38.
U 10/05, tačka 38. u vezi sa ESLJP, Jersild protiv Danske od 23.9.1994. godine, serija A broj 298.
U 10/05, tačka 38. u vezi sa ESLJP, The Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 26.11.1991. godine, serija A broj 216, stav 59.
U 42/03, tačka 22. i dalje. Obrazloženje iz ove presude je u koliziji sa odlukom iz predmeta broj AP 39/03, u kojoj je USBiH obim zaštite ove ustavne slobode proširio i na „državu“, te se time svjesno distancirao od prakse ESLJP. U citiranoj Odluci broj U 42/03 Odluka broj AP 39/03 uopšte nije spomenuta. Praksa USBiH, shodno tome, zahtijeva određenu konsolidaciju (o ovoj problematici vidi, takođe: „iii. „Građanskopravni” zahtjev“, str. 227. i dalje.