b. Sloboda misli

Sloboda misli se može primijeniti samo u fazi kada još ne dođe do fizičkog, osjetnog ispoljavanja vlastitih misli, znači, ispoljavanja „prema vani“. Prema tome, sloboda misli spada u tzv. apsolutne slobode, jer misli se ne mogu ograničiti. Tek nakon ispoljavanja vlastitih misli, misli mogu biti ograničene, ali ne na osnovu člana 9. stav 2. EKLJP, već na osnovu člana 10. stav 2. EKLJP (sloboda izražavanja).¹⁶³⁴ Ukoliko se, međutim, određeno „izražavanje“ ne može definisati kao „misao“ (jer se radi, naprimjer, o čistoj uvredi), takva ispoljena misao ne može biti pod zaštitom slobode misli.¹⁶³⁵