(a) Obim zaštite

Član 8. stav 1. EKLJP daje svakome pravo na zaštitu njegovog doma. Pojam doma obuhvata kako iznajmljenu imovinu, tako i imovinu u privatnom vlasništvu,¹⁵¹¹ kao i tzv. namjensku imovinu.¹⁵¹² I Ustavni sud BiH i Dom za ljudska prava su pojam „doma“ veoma široko protumačili, tako da pod zaštitu člana 8. EKLJP potpada ne samo postojeće formalno stanarsko pravo već i de facto stanarsko pravo.¹⁵¹³ U slučaju da je stan podijeljen na dva dijela, svaki sustanar ima pravo na zaštitu prava na dom na svom dijelu stana.¹⁵¹⁴ Obim zaštite člana 8. EKLJP obuhvata i poslovne prostorije ukoliko se one koriste da bi osoba privređivala za život svoje porodice.¹⁵¹⁵ Prema tome, i advokatska kancelarija može da bude pod zaštitom člana 8. stav 1. EKLJP.¹⁵¹⁶

Uprkos široj definiciji ovog prava („pravo na dom“, a ne „pravo na zaštitu doma“), član II/3.f) Ustava BiH ne nudi širu zaštitu nego što to čini član 8. EKLJP, jer se kod člana II/3. Ustava BiH radi o egzemplarnom nabrajanju prava koja se štite ovim članom.¹⁵¹⁷

Ono što je odlučujuće za karakter „doma“ u smislu člana 8. EKLJP, jeste da osoba ab initio namjerava da koristi određene prostorije tako što želi da uspostavi svoj „dom“. Korištenje ne mora nužno trajati određeno vrijeme, ali mora biti redovno.¹⁵¹⁸ Ovo ne važi samo za nosioca stanarskog prava već i za članove njegovog domaćinstva, ukoliko se i oni žele pozvati na zaštitu prava na dom.¹⁵¹⁹ Postojanje pravne osnove za korištenje i posjed „doma“ nisu nužni, ali ova činjenica može biti relevantna pri ispitivanju opravdanosti miješanja u pravo na dom.¹⁵²⁰

Ovakav stav potpuno se podudara sa praksom organa EKLJP. Naime, oni su usvojili stav da član 8. EKLJP nameće državi, prije svega, obavezu da jamči svakoj osobi zaštitu prava na život u njenom domu, a da su zaštita imovine i posjeda samog objekta u kome se nalazi „dom“ sekundarnog karaktera.¹⁵²¹ Prema tome, ovo ustavno pravo štiti najprije faktički odnos između određene osobe i prostorija, a taj odnos se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.¹⁵²²

Ustavni sud BiH je prvobitno usvojio drugačiji stav. Naime, u prijašnjim odlukama Ustavni sud BiH je smatrao da se zaštita člana 8. EKLJP ne može garantovati ukoliko se radi o protivzakonitom korištenju „doma“.¹⁵²³ Ovaj stav je korigovan u predmetu broj U 26/03, u kojem je zaključeno da protivzakonito korištenje određenih prostorija koje se naknadno pojavilo ne sprečava primjenu člana 8. EKLJP.¹⁵²⁴ Poslije toga Ustavni sud BiH se u potpunosti priključio sudskoj praksi DLJP i KLJP pri USBiH, prema kojoj nezakonito korištenje doma nije uslov za zaštitu na osnovu člana 8. EKLJP.¹⁵²⁵ Štaviše, nezakoniti korisnik društvenog stana koji ga je napustio zbog rata, prema praksi Ustavnog suda BiH, ima pravo na povrat te imovine u posjed.¹⁵²⁶ Rastava braka ili prisilno ili dobrovoljno napuštanje stana ne vode tome da predmetni stan gubi karakter „doma“ u smislu člana 8. EKLJP.¹⁵²⁷ Ovakvo tumačenje – prije svega u kontekstu protjerivanja za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini – odgovara namjerama koje je ustavotvorac želio postići primjenom člana II/5. Ustava BiH i cijelog Aneksa 7. uz DMS, a kojima se garantuje pravo na povratak izbjeglica i raseljenih osoba.¹⁵²⁸ Upravo zbog ovog razloga, povratnici su zadržali dovoljnu vezu sa imovinom u koju su se željeli vratiti da bi se ona mogla tretirati kao njihov „dom“.¹⁵²⁹ Međutim, ako je oštećena osoba napustila imovinu dobrovoljno, da bi bila obuhvaćena zaštitom prava na dom, nije dovoljno ukoliko ta osoba navodi da se radi o mjestu njenog rođenja, ili da su njeni preci živjeli u tom mjestu, ili da su oni sahranjeni tamo, ili da osjeća bliskost sa tom imovinom. Takođe, ni jednostavna namjera osobe da ubuduće živi u određenom mjestu ne čini određenu imovinu „domom“ u smislu člana 8. EKLJP.¹⁵³⁰ Ukoliko nosilac stanarskog prava dâ stan u zakup, ali zadrži prostorije za povremeno korištenje, on time nužno ne gubi odnos prema tom stanu kao svom „domu“ iz člana 8. EKLJP.¹⁵³¹

Član 8. EKLJP nameće državi pozitivne obaveze da zaštiti pojedinca od nezakonitih miješanja trećih lica u zaštićenu sferu njegovog prava na „dom“.¹⁵³² Pri tome, kao i u drugim slučajevima, potrebno je izvagati opštedruštvene interese, s jedne strane, i interese pojedinca, s druge strane. Pri vaganju spomenutih interesa ciljevi koji su navedeni u stavu 2. člana 8. EKLJP sigurno imaju određenu ulogu.¹⁵³³ Ova komponenta ustavnog prava na dom zahtijeva djelotvorne mehanizme za provođenje zakona koji daju pravo pojedincu da vrati stan u posjed u određenom roku;¹⁵³⁴ takođe, na raspolaganju moraju biti djelotvorni instrumenti, kako bi se pojedinac mogao odbraniti od protivzakonitog miješanja trećih lica u njegovo pravo na dom. To podrazumijeva, prije svega, mogućnost da se u razumnom roku isposluje izvršni naslov protiv onoga ko se miješa u pravo na „dom“¹⁵³⁵ i da se taj naslov izvrši u zakonskoj proceduri.¹⁵³⁶ Pasivnost javne vlasti u pogledu zaštite pojedinca i njegovog prava na dom od miješanja trećih lica u to pravo krši član 8. EKLJP na isti način kao i kada država preduzima mjere kojima se nezakonito ili neopravdano miješa u to pravo.¹⁵³⁷

Uzimanje u obzir cilja zaštite javnog reda i mira je veoma bitno. U određenim okolnostima taj cilj može voditi tome da zaštita ili realizacija prava na dom bude odgođena na određeno vrijeme, naprimjer, zbog nemogućnosti da se bez posljedica po javni red i mir otkloni otpor nezakonitog korisnika određene imovine. Međutim, država je obavezna da riješi tu situaciju, te da, slično kao i u slučaju pozitivne obaveze da zaštiti demonstracije koje su najavljene prema zakonu od napada onih koji su protiv tog protestovanja, preduzme prikladne, razumne i djelotvorne korake da se poteškoće u ostvarivanju prava pojedinca na dom otklone.¹⁵³⁸

Ni član 8. EKLJP ni član II/3.f) Ustava BiH, ni član 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ne daju pravo pojedincu za zahtijeva od bilo koga da mu se dodijeli „dom“, ili da njegov „dom“ ima određene karakteristike (naprimjer, veličina stana). Suprotno tome, pojedinac ima samo pravo da zahtijeva od države da ga zaštiti od neopravdanog ili nezakonitog miješanja u već postojeće pravo na dom.¹⁵³⁹ Doduše, pravo da se zahtijeva dodjeljivanje adekvatnog stana moglo bi se izvesti iz člana 11. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji predstavlja dio materijalnog ustavnog prava (Aneks I uz Ustav BiH). U konkretnom slučaju Ustavni sud 9.10.1979. godine, serija A broj 32, stav 32; X & Y protiv Holandije od 26.3.1985. godine, serija A broj 91, stav 23. i dalje; Velosa Barreto protiv Portugala od 21.11.1995. godine, serija A broj 334, stav 23; U 74/03, tačka 47, i Lopez Ostra protiv Španije od 9.12.1994. godine, serija A broj 303 C, stav 51.

BiH nije mogao utvrditi povredu ovog prava, jer su pozitivne obaveze države iz ovog pakta, generalno govoreći, loše definisane, a posebno one iz člana 11, koje su i veoma neodređene.¹⁵⁴⁰