b. Pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života

Član 8. EKLJP štiti pojedinca od miješanja javne vlasti u njegov privatni ili porodični život. Osim toga, država se obavezuje da će pružiti pojedincu pozitivnu zaštitu ovih prava, kao dio djelotvorne zaštite prava na privatni i porodični život. Ova pozitivna obaveza zaštite može obavezivati državu da preduzme mjere čiji je cilj da zaštite prava pojedinca na privatni i porodični život od ugrožavanja od trećih lica. Granica između pozitivne i negativne zaštite prema članu 8. EKLJP nije uvijek jasno povučena.¹⁴⁷⁸ Osobe koje se ne mogu same zaštititi imaju pravo da zahtijevaju od države da im pruži djelotvornu zaštitu od ozbiljnog ugrožavanja značajnih elemenata prava na porodični život.¹⁴⁷⁹ Tako, žrtva zločina može tvrditi da joj je povrijeđeno pravo na privatni i porodični život ukoliko država propusti da efikasno provede istragu protiv počinioca krivičnog djela, te ukoliko prijeti opasnost da žrtva, uslijed ponavljanja krivičnog djela, ponovo bude izložena neugodnim susretima sa počiniocem krivičnog djela, njegovim prijetnjama, ponižavanju ili narušavanju moralnog integriteta.¹⁴⁸⁰

Pri davanju odgovora na pitanje u kojoj formi je najbolje zaštititi određeni aspekt prava na privatni i porodični život, država uživa slobodno polje procjene.¹⁴⁸¹ Međutim, upotreba raspoloživih postupaka i pravnih lijekova mora omogućiti djelotvornu zaštitu prava iz člana 8. EKLJP. Tako, upotreba standardnih građanskopravnih sredstava nekada predstavlja nedovoljnu zaštitu prava. Potrebna su druga krivičnopravna sredstva, čije će sankcije preventivno djelovati na ljude. Ako država propusti da pojedincu ili sudovima obezbijedi i ponudi efikasan instrumentarij za zaštitu prava pojedinaca iz člana 8. EKLJP u unutrašnjem pravnom sistemu, tada će nedostajati pravičan balans između interesa pojedinca i države, te će ograničenje zaštite njegovih prava biti neproporcionalno u smislu ovog člana.¹⁴⁸²

U konkretnom slučaju sudovi su potvrdili svoju nedjelotvornost time što u periodu dužem od šest godina nisu okončali krivični postupak protiv doktora, koji je istovremeno delegat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (!), te njegovih pomagača zbog otmice i protivpravnog prekida trudnoće. Sudovi su dopuštali optuženom da koristi taktiku odugovlačenja krivičnog postupka, primjena ionako nejasnih odredaba krivičnog postupka išla je naruku optuženim, a pri tome su zanemareni legitimni interesi žrtve da se krivični postupak okonča u razumnom roku. Uprkos činjenici da je svojoj prijašnjoj životnoj partnerki izveo zahvat protivpravnog prekida trudnoće, prvooptuženi je nastavio da obavlja svoje poslove kao doktor i delegat u Parlamentu, te nije bio lišen slobode (pritvor) ni jedan jedini dan. Dom za ljudska prava je utvrdio da ovi zakonodavni i judikativni propusti Republike Srpske predstavljaju povredu čl. 3. i 8. EKLJP.¹⁴⁸³

Pravo na poštivanje porodičnog života obuhvata i pravo na pristup informacijama o sudbini svojih najbližih srodnika. Ukoliko oštećena osoba može dovoljno očigledno dokazati da su državne institucije i organi imali kontrolu nad (držali pod kontrolom) njenim bližim srodnicima, ili posjedovali njihova tijela (naprimjer, na osnovu dokaza o lišavanju slobode i naknadnom nepuštanju na slobodu, izjava svjedoka ili informacija koje daju relevantne institucije kao što je Međunarodni komitet Crvenog krsta), država krši svoje pozitivne obaveze da zaštiti ustavna prava pripadnika porodica „nestalih“ osoba iz člana 8. EKLJP ukoliko „bez opravdanog razloga“ ili „proizvoljno“ odbija da dostavi informaciju o mjestu i sudbini srodnika ili mjestu gdje se nalaze njihova tijela.¹⁴⁸⁴ Ova pozitivna obaveza da se nestale osobe traže i dostave informacije njihovim porodicama u periodu nakon oružanog sukoba proizlazi dodatno i iz člana 32. u vezi sa članom 33. stav 1. Dodatnog protokola broj 1 uz Ženevske konvencije, koje se, na osnovu Aneksa I uz Ustav Bosne i Hercegovine, ubrajaju u materijalno ustavno pravo.¹⁴⁸⁵ Prigovor da su tražene informacije o sudbini nestalih uništene ili izgubljene ne oslobađa odgovorne vlasti obaveze da daju informacije ili razjašnjenja.¹⁴⁸⁶ S druge strane, postupak istrage poveden protiv osoba koje su odgovorne za nestanak ili smrt najbližih srodnika, čiji je rezultat davanje neophodnih informacija, uprkos višegodišnjem odugovlačenju, per se ne vodi povredi prava na poštivanje porodičnog života iz člana 8. EKLJP.¹⁴⁸⁷

Ukoliko postoji mogućnost da tijelo neke osobe bude ekshumirano, a njeni bliži srodnici imaju veoma jak emotivan i tradicijski odnos prema grobu umrlog, dolazi do miješanja u pravo na privatni i porodični život bližih srodnika umrlog.¹⁴⁸⁸ Pri tome određivanje pojma „porodice i bližeg srodnika“ zavisi od konkretnog društva i društvenih odnosa, te od kulturne tradicije koja vlada u tom društvu kojem oštećena osoba pripada. Prema tome, u posebnim slučajevima nije nužan dokaz o direktnom potomstvu da bi određena osoba bila obuhvaćena zaštitom člana 8. EKLJP.¹⁴⁸⁹

1484 CH/00/4033-D, stav 7; CH/00/4820-D, stav 9; CH/99/3196-D&M, stav 83. i dalje; CH/99/2150-Preispitivanje, stav 122. i dalje (126) u vezi sa ESLJP, Kipar protiv Turske od 10.5.2001. godine, stav 159; Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7.7.1989. godine, serija A broj 160, st. 33, 36. i dalje, 49; CH/01/8569 et al.- D&M, stav 70. i dalje; CH/02/8879 et al.-D&M, stav 84. i dalje; CH/01/8365 et al.-D&M, stav 174.

Izrečena kazna zatvora sa sobom nosi određena ograničenja prava koja potpadaju pod zaštitu člana 8. EKLJP. Takva ograničenja su opravdana drugim stavom člana 8. EKLJP samo ukoliko zatvoreno lice ne izoluju na takav način da mu se presiječe svaki kontakt sa vanjskim svijetom, koji je sastavni dio kako prava na privatni i porodični život, tako i prava na resocijalizaciju zatvorenika. S obzirom na to da se odlaskom na služenje kazne zatvora zatvoreniku onemogućava kontakt sa bližim srodnicima, takva kazna predstavlja miješanje u prava iz člana 8. EKLJP. Stoga je potrebno ispitati da li je ona opravdana u smislu drugog stava toga člana, tj. da li je „pokrivena“ jednim od predviđenih izuzetaka u tom stavu. Samo u izuzetnim slučajevima član 8. EKLJP nalaže da se zatvorenik premjesti u drugu ustanovu, koja će biti bliža mjestu boravka njegovih bližih srodnika.¹⁴⁹⁰

Izgradnja elektrane, čijom izgradnjom može biti ugroženo zaštićeno prirodno nasljeđe, a time i dobrobit i pravo na dom okolnog stanovništva, može predstavljati miješanje u pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, te prava na dom.¹⁴⁹¹

Pod zaštitu člana 8. EKLJP potpada, takođe, i postupak utvrđivanja očinstva. U vezi s time, pojam porodičnog života iz člana 8. EKLJP nije isključivo ograničen na odnose koji se temelje na braku, već može obuhvatiti i druge de facto porodične veze kad je u dovoljnoj mjeri prisutna stalnost u odnosima.¹⁴⁹²

Međutim, ukoliko nisu uspostavljeni fizički i emotivni odnosi između (pretpostavljenog) oca i djeteta, pravo na porodični život ne može biti primijenjeno, već pravo na privatni život. Privatni život podrazumijeva tjelesni i psihički integritet osobe, te ponekad može obuhvatiti vidove tjelesnog i društvenog identiteta pojedinca. Poštivanje privatnog života mora, takođe, u određenoj mjeri obuhvatiti pravo da se uspostave odnosi s drugim ljudskim bićima.¹⁴⁹³ Poštivanje privatnog života zahtijeva da svako ima mogućnost da utvrdi pojedinosti o svom identitetu kao pojedinačnom ljudskom biću, te ukazuje na to da je pravo pojedinca na takve informacije važno zbog njihovog uticaja na formiranje njegove ili njene ličnosti.¹⁴⁹⁴ Prema tome, u skladu sa Ustavom BiH jeste da sud naredi da se na određenoj osobi provedu konkretni medicinski testovi, što ne mora nužno uključivati i provođenje testa DNA, kako bi se dobile informacije o identitetu pojedinca.¹⁴⁹⁵

Član 8. EKLJP ne sadrži pravilo o tome kojem roditelju pripada pravo na staranje o djetetu nakon razvoda braka. To je, u principu, diskreciono pravo nadležnog organa, koji treba da donese odluku na osnovu domaćih propisa, a prema utvrđenom činjeničnom supstratu. Uprkos tome, sporovi o dodjeljivanju djece potpadaju pod obim zaštite člana 8. EKLJP, tako da organi koji odlučuju o tome pri donošenju odluke moraju voditi računa o standardima prava na porodični život u smislu člana 8. EKLJP. Na osnovu brižljivo utvrđenog činjeničnog stanja i procjene svih raspoloživih dokaza, sud mora donijeti odluku vodeći računa o dobrobiti djeteta.¹⁴⁹⁶ U postupku odlučivanja o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete veoma su značajni pravo na odlučivanje u razumnom roku i efikasno postupanje.¹⁴⁹⁷ Prema tome, kad je riječ o pravu na porodični život, nedopušteno je da ustanovama i sudovima treba nerazumno dugo vremena kako bi odlučili o tome s kojim roditeljem će živjeti dijete. Razlozi za to su što postoji neizvjesnost o tome koji su upravni organi nadležni za postupanje i koje pravo treba primijeniti u konkretnom slučaju.¹⁴⁹⁸ Međutim, ako jedan roditelj dobije pravo da živi sa djetetom, nije sporno da drugi roditelj zadrži pravo da kontaktira sa djetetom.¹⁴⁹⁹

Spajanje porodice, tj. prava stranaca kao bližih srodnika da ostanu u državi. Obim pozitivne obaveze države da stranim državljanima omogući da se spoje sa domaćim državljanima u Bosni i Hercegovini zato što postoji bliže rodbinsko srodstvo ili odnos, ili da im omogući da ostanu u državi, zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja. U suštini, mora se raditi o istinskim familijarnim ili partnerskim odnosima u zakonskom smislu. Ukoliko nedostaje taj element, posebno ukoliko se na taj način pokušavaju da zaobiđu propisi o ulasku i zadržavanju boravka u Bosni i Hercegovini, član 8. EKLJP se ne primjenjuje.¹⁵⁰⁰

Država ima pravo da ulazak i boravak stranaca u Bosni i Hercegovini zakonski reguliše i kontroliše. Principijelno, prema članu 8. EKLJP, država nije obavezna da propiše pravo bračnim drugovima na slobodan izbor mjesta boravka, ili da poštuje njihovu odluku o izboru mjesta boravka, te da, na taj način, nužno dopusti stranom bračnom drugu da ima pravo na useljenje i boravak u Bosni i Hercegovini.¹⁵⁰¹ Ukoliko država uskrati strancu mogućnost boravka kod njegovog partnera u Bosni i Hercegovini, takva mjera predstavlja miješanje u pravo na poštivanje porodičnog života.¹⁵⁰² Prema tome, takva mjera mora biti zasnovana na pravnoj osnovi,¹⁵⁰³ mora slijediti legitiman cilj, kao što su zaštita javne ili nacionalne sigurnosti ili javnog reda i mira,¹⁵⁰⁴ te mora biti nužna u demokratskom društvu. Takva mjera mora biti odraz stvarnih društvenih potreba i interesa i mora biti proporcionalna interesima pojedinca; država uživa određeno slobodno polje procjene da li su ovi uslovi ispunjeni u konkretnom slučaju.¹⁵⁰⁵ U vezi s tim, potrebno je uzeti u obzir odnose koje oštećena osoba ima sa Bosnom i Hercegovinom, kao i sa zemljom porijekla, tj. dolaska (državljanstvo, stepen ne/zavisnosti djece u odnosu na roditelje, postojeće odnose i veze sa drugim državama, način i sredstva za vlastito izdržavanje, postojanje drugih državljanstava itd.).¹⁵⁰⁶ U vezi sa zaštitom javne sigurnosti, unošenje podataka o oštećenoj osobi u registar Interpola je značajno čak i kada ta osoba nije krivično osuđivana.¹⁵⁰⁷ Postojanje ili zadržavanje veza sa drugom državom, čije državljanstvo posjeduje oštećena osoba, predstavlja razlog da se, prema članu 8. EKLJP, pretpostavi da je toj osobi moguće da zasnuje porodicu ili zadrži porodični život i u toj državi. Ovo važi i u slučaju da se pretpostavi da je posljedica takve odluke da drugi supružnik mora napustiti svoju domovinu.¹⁵⁰⁸ Čak i protivzakonito oduzimanje stečenog državljanstva Bosne i Hercegovine ne predstavlja prepreku da se određena osoba protjera iz države ukoliko takva osoba nije prekinula odnose sa svojom prijašnjom domovinom čiji jezik govori, ukoliko je u Bosni i Hercegovini provela relativno kratko vrijeme, a u bivšoj domovini ima mogućnost da živi sa svojom porodicom.¹⁵⁰⁹

Pravo na zaštitu privatne sfere života iz člana 8. EKLJP ograničeno je pravom na slobodu medija. Državni organi i privatni mediji moraju voditi računa o standardima iz člana 8. EKLJP ukoliko objavljuju informacije koje spadaju u privatnu sferu određene osobe.¹⁵¹⁰