(d) Izvođenje dokaza i svjedoci [član 6. stav 3.d) EKLJP]

Član 6. stav 3.d) EKLJP sadrži, u principu, dva prava: pravo optuženog da ispituje svjedoke optužbe i pravo da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobre pod uslovima koji važe i za svjedoke optužbe. Ova dva prava su nezavisna jedno od drugog. Član 6. stav 3.d) EKLJP, međutim, ne sadrži pravo da se izvode drugi dokazi, naprimjer, da se provede dokazivanje putem „rekonstrukcije događaja“. O zakonitosti odbacivanja ili odbijanja određenih dokaza može se raspravljati samo u okviru člana 6. stav 1. EKLJP.¹⁴³⁴

Principijelno, zadatak redovnih sudova je da procijene raspoloživu dokaznu situaciju i značaj dokaza koje je optuženi tražio da se izvedu.¹⁴³⁵ Prema tome, na osnovu člana 6. stav 3.d) EKLJP, na domaćim sudovima je da procijene da li je neophodno da saslušaju određene svjedoke ili izvedu stručno vještačenje; USBiH, DLJP ili KLJP pri USBiH imaju zadatak samo da utvrde da li je postupak kao cjelina, uključujući dokazni postupak, bio fer i pravičan.¹⁴³⁶ U okviru principa „jednakosti oružja“ odbrana ima pravo da pozove svjedoke i da ih unakrsno ispita. U pravilu, bitno je da odbrana u postupku koji se vodi protiv optuženog ima pravo da prisustvuje saslušanju svjedoka.¹⁴³⁷ Ipak, sud nije obavezan da pozove i sasluša sve svjedoke koji su predloženi, kao što ne postoji ni obaveza da se svi svjedoci mogu unakrsno ispitivati. Izuzetak postoji kod tzv. zaštićenih svjedoka.¹⁴³⁸ Zakonito i dozvoljeno je, takođe, da se zapisnici o izjavama svjedoka koji se zbog objektivnih razloga ne mogu saslušati pred sudom in persona pročitaju na glavnom pretresu pod uslovom da se odbrana, nakon toga, može izjasniti u vezi sa izjavama.¹⁴³⁹ Međutim, u tom slučaju presuda se ne može isključivo zasnivati na takvim iskazima.¹⁴⁴⁰

Kao što i same riječi člana 6. stav 3.d) EKLJP „pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe“ zahtijevaju, odlučujuće je poštivati princip „jednakosti oružja“ između optužbe i odbrane.¹⁴⁴¹ Očigledni debalans između broja svjedoka optužbe i odbrane može povrijediti pravo na pravičan postupak, isto kao i odbijanje suda da sasluša određene svjedoke ukoliko se očekuje da se saslušanjem tih svjedoka mogu dobiti značajni iskazi, koji idu u prilog optuženom.¹⁴⁴² Optuženi mora, međutim, obrazložiti i uvjeriti sud da se radi o svjedocima koji mogu dati posebno bitne iskaze u korist odbrane.¹⁴⁴³ Ako sud odbaci ili odbije da sasluša određenog svjedoka, iako je optuženi zahtijevao da se on sasluša, sud mora dati obrazloženje te odluke.¹⁴⁴⁴ Ne može se prigovoriti sudu ukoliko ne pozove određenog svjedoka čije ime odbrana ne želi da oda.¹⁴⁴⁵ Slično, član 6. EKLJP nije povrijeđen ako sud, uz saglasnost odbrane, pročita zapisnik o saslušanju svjedoka, jer je time odbrana odustala od prava da unakrsno ispituje svjedoke.¹⁴⁴⁶ Lažne izjave svjedoka per se ne dovode u pitanje pravičnost postupka; međutim, ukoliko nadležno tijelo utiče na svjedoka, a što ima kao posljedicu davanje lažnog iskaza, može se dovesti u pitanje pravičnost postupka.¹⁴⁴⁷ Ni izvođenje dokaza putem rekonstrukcije događaja nije saglasno sa pravom na pravično suđenje ukoliko je optuženi primoran na to, a svjedocima se prilikom saslušavanja prikazuju fotografije koje pokazuju kako podnosilac prijave rekonstruiše zločin, mada se u zapisniku sa suđenja ne spominje pokazivanje tih fotografija.¹⁴⁴⁸

Upotrebljivost, relevantnost i istinitost nezakonito dobijenih dokaza se procjenjuje u svakom pojedinom slučaju, što je stvar, prije svega, redovnih sudova. Upotreba nezakonito dobijenih dokaza nije per se zabranjena u smislu člana 6. EKLJP. Odlučujući je smisao pravičnosti postupka, znači, da li su prava odbrane, u okviru kompletnog postupka, bila dovoljno zaštićena i da li su preduzete dovoljne protivmjere kako bi se nezakonitost postupka uskladila sa pravima odbrane. U ovom smislu, potrebno je uzeti u obzir odgovore na pitanje na koji način su stečeni dokazi, kakva je težina povrede EKLJP, kakvo je djelovanje upitnih dokaza na konačan rezultat postupka i da li se odluka o krivici oslanja i na druge dokaze. U pojedinim slučajevima dokaz dobijen na način protivan standardima Konvencije može biti, štaviše, upotrijebljen ukoliko se osuda za krivično djelo temelji isključivo na njemu, ukoliko je dobijen u skladu sa standardima domaćih pozitivnopravnih normi i ukoliko predstavlja jak dokaz. Dokaz o priznanju krivice mora biti tumačen na osnovu strožijih kriterija, posebno ukoliko se tvrdi da je dobijen pod prisilom. Konačno, značajno je da li je odbrana imala priliku da pobija upotrebljivost određenih dokaza i da li se o pitanju značaja i istinitosti određenog dokaza u postupku raspravljalo u prisutnosti odbrane.¹⁴⁴⁹

Greške u vezi sa dokazima u ranijoj fazi krivičnog postupka mogu biti ispravljene u kasnijoj fazi krivičnog postupka. Tako, pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno ukoliko sud ne informiše optuženog o saslušanju zaštićenog svjedoka u fazi pripreme glavnog pretresa, međutim, ta greška se ispravi u toku samog glavnog pretresa.¹⁴⁵⁰