(c) Pravo na odbranu [član 6. stav 3.b) i c) EKLJP]

Prema članu 6. stav 3.b) EKLJP, optuženom se mora dati dovoljno vremena i omogućiti uslovi kako bi mogao da na odgovarajući način pripremi odbranu, ne smiju mu se ograničiti mogućnosti da izloži sudu argumente odbrane, zato što bi, u protivnom, to uticalo na rezultat postupka.¹⁴⁰⁹ Da li je optuženom dato dovoljno vremena da pripremi odbranu zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri tome, glavnu ulogu imaju kompleksnost slučaja i opterećenost branioca poslom.¹⁴¹⁰ To važi i u slučaju da se optužnica naknadno izmijeni. Ako se to desi za vrijeme glavnog pretresa, optuženi ima pravo da zahtijeva prekid postupka radi pripreme svoje odbrane.¹⁴¹¹

Ograničenja odbrane se mogu prihvatiti u slučajevima, naprimjer, u kojima optuženi nema priliku ili mogućnost da pobija rješenje o dopustivosti određenog dokaza, nema priliku da se izjasni nakon čitanja zapisnika o saslušanju svjedoka, ili nema priliku da u kontradiktornom postupku unakrsno ispita svjedoka. U ovim slučajevima nalazi se povreda prava na pripremu odbrane, a to je posebno izraženo u slučaju da se pobijana presuda zasniva upravo na takvim dokazima.¹⁴¹²

Dok se član 6. stav 3.b) EKLJP isključivo odnosi na pravo na pripremu odbrane, član 6. stav 3.c) EKLJP jamči opšte pravo korištenja pravne pomoći i podrške advokata-branioca za vrijeme vođenja cijelog postupka.¹⁴¹³ Bitno je da osumnjičeni ima branioca za vrijeme policijskog saslušanja, tj. istražnog postupka.¹⁴¹⁴ Branilac mora imati punomoć ili biti zakonom ovlašten za to. Ukoliko te pretpostavke nedostaju, sud ne smije uzeti u obzir iskaze koje je iznijela ta osoba.¹⁴¹⁵ Ipak, pravo na branioca nije apsolutno pravo i u izuzetnim situacijama može biti ograničeno. Međutim, to je dozvoljeno ukoliko je neophodno i ukoliko nema negativno djelovanje na odbranu optuženog. To bi bio slučaj ukoliko bi optuženi bio prisiljen na samoinkriminaciju, ili ukoliko bi mu se njegova prethodna šutnja naknadno stavila na teret.¹⁴¹⁶ Ukoliko optuženi ima više branilaca, član 6. stav 3.c) EKLJP nije povrijeđen ako nisu svi prisutni za vrijeme održavanja postupka.¹⁴¹⁷

Takođe, prema EKLJP, ne postoji neograničen zahtjev za pomoć nužnog branioca. Zakonodavac treba da odredi pod kojim okolnostima i kada je potrebno da se nužni branilac stavi na raspolaganje.¹⁴¹⁸ Pri pitanju kada se optuženom mora staviti na raspolaganje nužni branilac, polazi se od finansijskih mogućnosti optuženog, kompleksnosti slučaja, sposobnosti optuženog da se brani sâm, kao i od težine kazne koja se očekuje u predmetnom slučaju.¹⁴¹⁹ Pravo na nužnog branioca, između ostalog, pretpostavlja da je nužni branilac dovoljno kvalifikovan da pruži odbranu u određenom stadiju postupka.¹⁴²⁰ Formalno dodjeljivanje nužnog branioca ne zadovoljava ovaj standard, jer član 6. stav

3.c) EKLJP ne govori o „dodjeljivanju“, već o „pomoći“ branioca. Iako je država odgovorna za regulisanje ovog pitanja, ona, ipak, ne može biti odgovorna za svaki propust nužnog branioca. Uzimajući u obzir nezavisnost advokata, odbrana je, u principu, stvar o kojoj se dogovaraju branilac i njegov klijent (branjenik). To posebno važi ukoliko se radi o slobodnom izboru branioca. Ako se radi o nužnom braniocu, državni organi snose određene obaveze nadziranja, jer optuženi ne utiče na izbor nužnog branioca. Ako nužni branilac odustane od slučaja, ili ako ne ispunjava svoje zadatke u smislu „efikasne odbrane“, odgovornost države je samo u tome da ga opomene da valjano izvršava svoje obaveze, ili da ga zamijeni ako su ovi propusti očigledni, ili ako je državnim organima na ovo ukazano na drugi način.¹⁴²¹ Ukoliko zakon predvidi nužnu odbranu, član 6. stav 3.c) EKLJP ne garantuje pravo osumnjičenog, tj. optuženog da sâm angažuje branioca, ili da sâm bira branioca sa sudske liste nužnih branilaca.¹⁴²²

Član 6. EKLJP explicite ne garantuje pravo osumnjičenog, tj. optuženog da neometano komunicira sa svojim braniocem. Takvo pravo, međutim, proizlazi iz konteksta člana 6. stav 3. EKLJP. Ali, isto tako, iz ovog konteksta ne proizlazi nužno da se pravo na komunikaciju sa braniocem mora garantovati apsolutno bez ikakvih ograničenja.¹⁴²³ S obzirom na centralni značaj prava na odbranu,¹⁴²⁴ osumnjičenom se mora, u principu, već u početnoj fazi predistražnih radnji dati mogućnost da se savjetuje sa svojim braniocem bez smetnji i bez prisustva ostalih osoba. Zašto? Branilac se ne mora pripremiti samo za glavni pretres,¹⁴²⁵ već mora biti spreman i za nadgledanje ranijih faza postupka, kao što su ispitivanje zakonitosti preduzimanja određenih mjera u istražnom postupku, pripremanje zahtjeva za dokazni postupak, a posebno, za pripremanje odbrane u vezi sa razlogom, dužinom trajanja i uslovima istražnog pritvora. Neke od ovih funkcija branilačke pomoći biće ugrožene ili osujećene ukoliko branilac može komunicirati sa svojim branjenikom samo ako je prisutan sudski službenik. Da li sudski službenik i fizički mora biti odvojen od branioca i njegovog branjenika zavisi od okolnosti pojedinog slučaja. Ukoliko se sudski službenik, za vrijeme komunikacije branioca i njegovog branjenika, nalazi u drugoj prostoriji, koja je odvojena staklenom pregradom od prostorije u kojoj se nalaze branilac i njegov branjenik, ne može se reći da je narušeno pravo na neometanu komunikaciju.¹⁴²⁶ Izuzeci od principa povjerljivosti odbrane zahtijevaju poseban zakonski razlog i opravdanje.¹⁴²⁷ Ako su branilac i njegov branjenik razdvojeni debelim staklenim zidom zbog sigurnosti, ali je održavanje komunikacije fizički moguće, to može biti saglasno sa članom 6. stav 3.c) EKLJP.¹⁴²⁸ Jasna povreda člana 6. stav 1. i stav 3.b) i 3.c) EKLJP postoji ako (prema starom zakonu) istražni sudija ne dozvoli osumnjičenom prije prvog saslušanja da kontaktira sa svojim braniocem, a osuđujuća presuda se osloni na iskaz koji je optuženi dao tom prilikom.¹⁴²⁹ Zahtjevi odbrane, u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 3.b) u vezi sa stavom 1. EKLJP, nisu zadovoljeni ni u situaciji kada optuženi vidi svog branioca prvi put tek na glavnom pretresu.¹⁴³⁰ Međutim, ne postoji pravo na to da branjenik dogovara sa braniocem moguće odgovore na pitanja suda i tužilaštva.¹⁴³¹

Osumnjičeni, tj. optuženi ima pravo da se odrekne pomoći branioca. Ipak, sud mora biti oprezan u tom slučaju, pogotovo ako postoje razlozi da se vjeruje da osumnjičeni, tj. optuženi nije svjestan posljedica odricanja od prava na branioca. Sud ne treba u ime osumnjičenog, tj. optuženog odlučiti o odricanju od pomoći branioca. On sâm treba da odluči o tom svom pravu.¹⁴³² Ukoliko se optuženom ukaže da ima pravo na korištenje pomoći branioca, a on se odrekne tog prava, ne može se naknadno žaliti da nije imao pravo na pomoć branioca.¹⁴³³