(b) Obaveza obavještavanja o prirodi i razlozima optužbe i besplatna pomoć tumača [član 6. stav 3.a) i e) EKLJP]
| AP 1030/04 Shunlong | 20051013 |
| AP 105/03 A. P. | 20041130 |
| AP 1089/04 Trivić | 20051013 |
| AP 86/05 Kićanović | 20051013 |
Prema članu 6. stav 3.a) EKLJP, svaki optuženi ima pravo da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe podnesene protiv njega. Cilj ove odredbe jeste da se optuženom dostave informacije koje su neophodne da bi pripremio odbranu i da ne bi bio iznenađen postupkom tužilaštva; prema tome, ova obaveza je obimnija nego ona iz člana 5. stav 2. EKLJP.1396 Različit obim obaveze da bude obaviješten, prema članu 5. stav 2. i članu 6. stav 3.a) i b) EKLJP, može biti značajan ukoliko optuženi, koji se već nalazi u istražnom pritvoru, prije nego što se podnese optužnica protiv njega, zahtijeva uvid u dokumentaciju, ali ne i kasnije, nakon što optužnica bude podnesena.1397
Smatra se da je pojedinac optužen za određeno krivično djelo čim se protiv njega preduzmu značajni koraci i potezi.1398 Pri tome, potrebno mu je dostaviti informacije o vrsti optužnice, znači o vrsti krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, kao i o razlozima za podnošenje optužnice, znači činjenicama na kojim se temelji osnovana sumnja.1399 Takođe, neophodno je obavijestiti o pravnoj prirodi prigovora koji terete pojedinca.1400
Kad je riječ o procjeni i tumačenju pojma „odmah“, ne pridaje se značaj trenutku lišavanja slobode, kao što je to slučaj sa članom 5. stav 2. EKLJP, već trenutku podnošenja prve optužnice protiv tog lica.1401 Zbog tog razloga, lice lišeno slobode ne mora odmah, tj. već u samom nalogu za lišavanje slobode, biti informisano o optužbi protiv njega, već u najkraćem mogućem vremenu.1402 EKLJP štiti optuženo lice i od nenajavljenih i neočekivanih suštinskih izmjena i dopuna optužnice, jer se u tom slučaju optuženi ne može braniti na odgovarajući način od tih prigovora; ovo važi i onda kada sud, na osnovu domaćih pozitivnopravnih procesnih propisa, nije vezan za optužnicu, tj. njenu pravnu kvalifikaciju.1403
Kad je riječ o jeziku, USBiH polazi od jednakosti triju službenih jezika (bosanski, hrvatski i srpski). Ukoliko se radi o bosanskohercegovačkom državljaninu, a u postupku se koristi jedan ili više službenih jezika u BiH, osumnjičeni, odnosno optuženi, u principu, nema pravo na sudskog tumača. Naime, USBiH polazi od toga da su sva tri domaća jezika razumljiva.1404 Ukoliko se radi o drugim jezicima, sud, u pravilu, koristi svoje tumače, jer se time štite provjeren kvalitet prevoda, nezavisnost i nepristrasnost suda.1405 Ipak, ako sud koristi tumača
„izvana“, naprimjer, prevodioca International Police Task Forces (u daljnjem tekstu i kao: IPTF), radi prevođenja iskaza svjedoka u prethodnom postupku,1406 ili privatnog prevodioca radi prevođenja za vrijeme glavnog pretresa,1407 prava osumnjičenog, tj. optuženog mogu biti povrijeđena samo onda ako se dokaže da je tumač, tj. prevodilac prevodio pogrešno, ili ako postoji povod da se njegova nepristrasnost dovede u pitanje. Kao što je rečeno, teret dokazivanja je na osumnjičenom, tj. optuženom.1408
Footnotes
CH/97/34-D&M, stav 113. u vezi sa EKomLJP, Bricmont protiv Belgije od 15.7.1986. godine, aplikacija broj 10857/84, 48 DR 106, str. 149; CH/01/7488-D&M, stav 127. i dalje, u vezi sa EKomLJP, G., S. i M. protiv Austrije od 12.10.1983. godine, aplikacija broj 9614/81, DR 34, str. 121, stav 130.
Uporedi, CH/01/7488-D&M, stav 129.
CH/97/34-D&M, stav 113. u vezi sa ESLJP, Deweer protiv Belgije od 27.2.1980. godine, serija A broj 35, stav 46.
CH/97/34-D&M, stav 113. u vezi sa ESLJP, Albert et al. protiv Belgije od 10.2.1983. godine, serija A broj 58, stav 41.
CH/01/7488-D&M, stav 129. u vezi sa ESLJP, Pélissier protiv Francuske od 25.3.1999. godine, Zbirka odluka ESLJP 1999-II, st. 51-52.
CH/01/7488-D&M, stav 128: član 6. stav 3.a) u vezi sa stavom 3.b). 1402 AP 86/05, tačka 29.
CH/98/1335 et al.-D&M, stav 260. i dalje, ESLJP, Pélissier et al. protiv Francuske od 25.3.1999. godine, DR 1999-II, stav 54. U krivičnom postupku koji je bio razmatran u predmetu broj CH/98/1335 et al. optužnica je glasila na obično ubistvo, a optuženi, mada nije obrazloženo i objašnjeno o mogućnostima drugačije osude, osuđen je za ratni zločin – „nezakonito ubijanje neprijatelja“.
AP 1089/04, tačka 27.
AP 1030/04, tačka 24.
AP 105/03, tačka 32.
AP 1030/04, tačka 24.
Ibid.