iii. Nezavisnost suda

Član 6. stav 1. EKLJP zahtijeva da sud bude nezavisan i nepristrasan, te da takav i izgleda. Procjena nezavisnosti jednog sudskog tijela zavisi, s jedne strane, od vrste i načina imenovanja sudija, trajanja njihovog mandata, kao i od raspoloživosti garancija koje bi štitile od vanjskog pritiska. S druge strane, sudsko tijelo mora „prema vani“ izgledati nezavisno. Naime, sudsko tijelo ne samo da mora „upravljati pravdom“ već mora i izgledati da ono to čini. U suprotnom, sudska tijela se igraju povjerenjem koje sudovi moraju prenijeti na javnost u demokratskom društvu.¹¹³³ U nezavisnost sudija se sumnja ukoliko praksa imenovanja sudija nije, gledajući globalno, zadovoljavajuća, ili ako je sastav suda imenovan za određeni slučaj pod uticajem vanjskih motiva koji su strani navedenom slučaju. Nezavisnost sudija nije, međutim, per se ugrožena time što nisu izabrani doživotno ukoliko ne budu arbitrarno smijenjeni ili smijenjeni zbog nečega što nema veze sa konkretnim razlogom za smjenjivanje.¹¹³⁴ U pojedinom slučaju trajanje mandata tri godine može zadovoljiti zahtjev nezavisnosti.¹¹³⁵ Takođe, činjenica da članove jednog suda imenuje izvršna vlast nije suprotna per se principu nezavisnosti.¹¹³⁶ Odlučujuće je to da sud ima snagu i moć da izglasa obavezujuće odluke, koje ne može izmijeniti jedan nesudski organ.¹¹³⁷ Izvršna vlast ima pravo, štaviše, da dâ članovima jednog suda opšte smjernice za izvršavanje zadataka, pri čemu te smjernice, u stvarnosti, ne smiju predstavljati upute za rješavanje konkretnih slučajeva.¹¹³⁸ Ukoliko izvršna vlast nadgleda rad sudova, kojima je i ona odgovorna, takvi sudovi ne uživaju nezavisnost.¹¹³⁹ Iako će zahtjev za nezavisnost biti najcjelishodnije garantovan time što će sudije biti imenovane doživotno i na puno radno vrijeme (full time) sa službom ad vitam aut culpam, nije suprotno članu 6. stav 1. EKLJP ukoliko sudija prvobitno bude imenovan privremeno (naprimjer, na jednu godinu), a tek nakon toga doživotno. Ovdje je značajno to da cjelokupan postupak imenovanja sudija na probno vrijeme, kao i potvrđivanje njihove funkcije imaju jamstvo i garanciju da neće biti uticaja sa strane. To se tiče i izbora dodatnih sudija.¹¹⁴⁰ U vezi sa principom nezavisnosti, nužno je uzeti u obzir i posebne okolnosti koje postoje u toku sveobuhvatne, uključujući i personalnu, reforme pravosuđa.¹¹⁴¹ Imenovanje sudija koje izvrši političko tijelo, takođe, nije per se suprotno članu 6. stav 1. EKLJP ukoliko je ukupna praksa imenovanja zadovoljavajuća i ukoliko postoje mehanizmi za zaštitu od uticaja sa strane.¹¹⁴² Ovi kriteriji neće biti zadovoljeni ukoliko mjesni članovi ili simpatizeri određene političke partije (u konkretnom slučaju HDZ) budu imenovani za sudije, a njihov rad bude očigledno pod uticajem straha da će „politički pogrešne“ odluke voditi ka njihovom smjenjivanju.¹¹⁴³ U ovim slučajevima koji se tiču Kantona 10 sama tužena strana – Federacija Bosne i Hercegovine – priznala je da postoji „problem“ u sudskom sistemu u vezi sa „efikasnošću i nezavisnosti“.¹¹⁴⁴ Sličan problem postoji i kada sudiju jednog vojnog suda očigledno kontroliše višerangirano vojno lice, pri čemu je mandat sudije prekratak da bi mu pružio nezavisnost na zadovoljavajući način.¹¹⁴⁵ S druge strane, prisutnost međunarodnih posmatrača u sudskom postupku, čak i u slučaju da je isključena javnost, u principu, ne ugrožava nezavisnost suda.¹¹⁴⁶ Izuzetak predstavlja Ustavni sud BiH. U slučaju nejavnih sjednica, a što je manje-više pravilo, prisutnost međunarodnih ili domaćih posmatrača ugrožavala bi nezavisnost sudija, tj. Ustavnog suda BiH. Ustavni sud BiH je ovakav stav obrazložio na sljedeći način:

„Monitoring sudskih postupaka ne zahtijeva od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da dozvoli prisustvovanje zatvorenim sjednicama Ustavnog suda. Ustavni sud nije sudsko tijelo u klasičnom značenju tog termina iako vrši određene sudske funkcije u proceduri koja je specifična i bitno različita od procedure redovnih sudova.

Samo prisustvo osoba izvan Ustavnog suda BiH, a naročito monitoring na sjednicama o vijećanju i glasanju Ustavnog suda, predstavljalo bi kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Drugim riječima, svaka odluka koja nije donesena tajno, već pod nečijom supervizijom, ne može se smatrati da je donesena u skladu sa principima pravičnog suđenja.“¹¹⁴⁷

Ne samo pojedine sudije ili sud kao organ već i sudstvo kao cjelina, kao jedna od tri klasične „vlasti“ prema principu podjele vlasti, mora biti poštivano i nezavisno. Zakoni o sudstvu garantuju nezavisnost sudstva pri izvršavanju sudske vlasti u skladu sa zakonom, uključujući ustav. Činjenica da se sudstvo finansira sredstvima iz budžeta određene teritorijalno-administrativne jedinice (naprimjer, jednog kantona) ne znači da sudstvo zavisi od izvršne vlasti.¹¹⁴⁸

Upravna i zakonodavna vlast, međutim, ne smiju da se miješaju u rad sudstva na takav način da izglasaju ili donesu norme kojima bi oduzele sudovima ustavom garantovana sudska ovlaštenja. To je, naprimjer, slučaj kada zakonodavna vlast putem zakona zabrani ili suspenduje izvršenje sudskih odluka¹¹⁴⁹ ili modifikuje izvršne odluke.¹¹⁵⁰