(e) Habeas corpus (član 5. stav 4. EKLJP)

Član 5. stav 4. EKLJP garantuje pravo na habeas corpus. Prema ovom pravu, svako lice kojem je hapšenjem ili lišavanjem slobode uskraćena sloboda ima pravo da podnese zahtjev za provođenje postupka u okviru kojeg će sud u kratkom roku odlučiti o zakonitosti lišavanja slobode i, ako je nezakonit, naložiti njegovo oslobađanje. Ovo pravo obuhvata sve oblike mjera lišavanja slobode iz člana 5.⁸⁸¹ Ono se ne primjenjuje samo pri nezakonitom lišavanju i ono ne zavisi od mogućih zahtjeva za puštanje na slobodu uz plaćanje kaucije. Nedostatak ili ograničenje habeas corpusa je povreda člana 5. stav 4. EKLJP.⁸⁸²

Pojam zakonitosti iz stava 4. odgovara tom pojmu iz stava 1. člana 5. EKLJP i odnosi se ne samo na domaće pravo nego i na EKLJP, njene principe i ciljeve ograničenja lišavanja slobode iz stava 1.⁸⁸³ Zakonitost postavlja i zahtjeve za kvalitet zakona: on treba da reguliše dovoljno precizno i jasno pitanja institucionalnog okvira, postupka i druge važne aspekte habeas corpusa.⁸⁸⁴

Lice lišeno slobode ima pravo na to da sudski organ u kratkom roku provjeri da li postoje proceduralni uslovi za lišavanje slobode, da li postoje razumni razlozi za sumnju i da li je cilj koji se slijedi lišavanjem slobode i kasnijom mjerom pritvora legitiman.⁸⁸⁵ Da bi se ispunio vremenski zahtjev, dovoljno je da se zakonom propiše preispitivanje mjere lišavanja slobode koje se po službenoj dužnosti obavlja svaka dva mjeseca.⁸⁸⁶ Član 5. stav 4. EKLJP upravo dobiva na značaju ako je mjera pritvora prvobitno zakonita, a poslije nastanu okolnosti koje izazivaju sumnju u zakonitost produženja mjere lišavanja slobode.⁸⁸⁷ Naročito pri produženju mjere pritvora, sud mora provjeriti da li je još uvijek ispunjen uslov postojanja zakonitosti produženja mjere lišavanja slobode.⁸⁸⁸ Ne samo da obavezno mora postojati odluka o tom pitanju nego se ona mora dostaviti i advokatu ili pritvorenom licu.⁸⁸⁹ U sudskoj praksi odluka donesena u roku od osam dana smatrala se odlukom donesenom „u kratkom roku“.⁸⁹⁰

Potreba da se donese sudska odluka o zakonitosti mjere pritvora (lišavanje slobode i produženje mjere pritvora) ukazuje na definiciju pojma suda koja je utvrđena za čl. 5. i 6. EKLJP. Odluka suda u klasičnom smislu nije neophodna.⁸⁹¹ Međutim, gremij koji donosi odluku mora imati karakter suda i biti nezavisan od egzekutive, te imati ovlaštenja da donosi pravno obavezujuće odluke.⁸⁹² Ustavni sud BiH se više puta morao baviti pitanjem da li su povrijeđene odredbe člana 5. stav 4. EKLJP zbog nedostatka nepristrasnosti suda, jer je isti sudija u prethodnom postupku odlučivao o produženju mjere pritvora i sudjelovao na glavnom pretresu.⁸⁹³ Prema mišljenju Ustavnog suda BiH, ova okolnost per se ne daje osnova za postojanje pristrasnosti, jer sudija odlučuje o različitim pitanjima (postojanost mjere lišavanja slobode i postojanost optužnice); posebne razloge koji bi, ipak, govorili u prilog pristrasnosti apelant mora dokazati.⁸⁹⁴

„Sudska“ odluka o zakonitosti mjere lišavanja slobode zahtijeva i poštivanje procesnih garancija poput omogućavanja jednakosti oružja, prava na pristup sudu i prava na pravičan i kontradiktoran postupak.⁸⁹⁵ Stoga, nije u skladu sa odredbama člana 5. stav 4. EKLJP ukoliko se određenom licu ne odobri da sa svojim braniocem učestvuje na pretresima ili sjednicama suda, kako bi se ispunile osnovne garancije protiv samovolje, naročito kada je samo državno tužilaštvo prisutno. Takođe, nije u skladu sa odredbama člana 5. stav 4. EKLJP ukoliko se licu lišenom slobode ne dozvoli pristup dokumentaciji koja je za njega relevantna, ukoliko postupak ne predvidi mogućnost da se obrazloženje donošenja mjere lišavanja slobode, koju je odredio državni tužilac, saopšti direktno lišenom slobode ili njegovom braniocu, ukoliko lišeni slobode ne dobije priliku da pobije navode državnog tužilaštva, ili ukoliko se lišenom slobode ne pruži prilika da pripremi zahtjev za oslobađanje iz pritvora.⁸⁹⁶

U oblasti primjene člana 5. stav 4. EKLJP, povodom pitanja poštivanja navedenih načela, kod ekstradicijskih postupaka postavlja se manje strogo mjerilo, jer u takvim postupcima, po prirodi stvari, značajne su i međunarodnopravne obaveze države koja vrši ekstradiciju. Istovremeno se mora poštivati suština prava habeas corpus. To neće biti ispoštovano ukoliko se licu lišenom slobode uskraćuje pristup sudu pred kojim može pobiti zakonitost svog lišavanja slobode i ukoliko mu se uskrati pristup dokumentaciji koja mu je potrebna kako bi podnio zahtjev za puštanje iz pritvora.⁸⁹⁷