i. Član 5. stav 1.a) EKLJP

Lišavanje slobode je opravdano ukoliko se određeno lice „zakonito drži u zatvoru po presudi nadležnog suda“. Ovdje je riječ o formalnopravnom razlogu za lišavanje slobode, jer je načelno samo riječ o tome da mora postojati presuda, a ne da li je ta presuda i zakonita, odnosno da li je presuda donesena u skladu sa standardima propisanim članom 6. EKLJP.⁷⁶⁰ Bez obzira na to, činjenice na koje se poziva u presudi moraju predstavljati krivično djelo za koje je u trenutku počinjenja bila zaprijećena kazna.⁷⁶¹ Uslov da mora postojati presuda istovremeno znači da mora postojati i nalog za izvršenje krivičnopravne presude. Prema tome, nije beznačajno to da li je osuđenom licu prilikom lišavanja slobode uručen i odgovarajući nalog, osobito onda ako su nadležni organi više puta bezuspješno pokušavali da dostave nalog za izvršenje krivične presude.⁷⁶² Ipak, poslije izrečene pravosnažne presude lice lišeno slobode mora se odmah pustiti na slobodu,⁷⁶³ ili mu se odmah mora uručiti nalog za izvršenje krivične presude. U suprotnom, produženje pritvora je protivzakonito.⁷⁶⁴

Pri tome, pojam presude ima autonomno značenje, tako da se ne mora nužno raditi o osudi u krivičnopravnom smislu. Bitno je da odluka predviđa lišavanje slobode poput, naprimjer, upućivanja u psihijatrijsku kliniku.⁷⁶⁵ Prema sudskoj praksi ESLJP, presuda ne mora biti pravosnažna.⁷⁶⁶ Prema pravnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, određeno lice može – ukoliko presuda još nije pravosnažna – biti upućeno na izdržavanje kazne samo na osnovu vlastitog zahtjeva.⁷⁶⁷ Inače, lišavanje slobode zbog izvršenja krivičnopravne presude bilo bi protivzakonito. Međutim, ukoliko bi pravosnažna presuda bila poništena u nekom vanrednom sudskom postupku, a osuđeno lice u tom trenutku već je počelo da izdržava kaznu, onda ono mora podnijeti zahtjev za puštanje na slobodu. U protivnom, nema povrede člana 5. stav 1.a) EKLJP.⁷⁶⁸ Član 5. stav 1.a) EKLJP ne „pokriva“ lišavanje slobode sve do izricanja presude ili do izricanja sigurnosnih mjera.⁷⁶⁹

Krivičnopravnu presudu mora donijeti nadležni sud. Međutim, prema praksi Ustavnog suda BiH, nepoštivanje pozitivnopravnih propisa o mjesnoj nadležnosti suda nije dovoljno da bi se utvrdila povreda člana 5. stav 1.a) EKLJP, mada je presuda u tom slučaju protivzakonita.⁷⁷⁰ Nešto drugo važi ukoliko odluku donese organ koji nema funkcionalnu nadležnost.⁷⁷¹ U jednom drugom predmetu Ustavni sud BiH je suprotno odlučio! Naime, u predmetu broj AP 662/04⁷⁷² Ustavni sud BiH je zaključio da nema povrede Ustava BiH ako nadležno tijelo donese odluku bez potrebnog kvoruma (13 članova), jer su broj prisutnih (10) i broj članova koji su glasali za odluku (7) ionako činili većinu. S obzirom na to da se nepostojanje kvoruma, svakako, može podvesti pod pojam funkcionalne nadležnosti, u toj odluci Ustavni sud BiH ne kaže jasno da li je odstupio od prethodnog stava iz predmeta broj AP 216/03. Ako novija praksa predstavlja zvaničan stav, to bi značilo da povreda propisa o mjesnoj i funkcionalnoj nadležnosti ne bi imala značaj za povredu Ustava BiH. Posmatrano sa aspekta ideje o pravu na „zakonskog sudiju“, koja u ustavnopravnom sistemu SR Njemačke predstavlja jedan od osnovnih elemenata prava na pravičan postupak, ovo izaziva sumnju.⁷⁷³

U vezi sa proceduralnim uslovom za zaštitu prava iz člana 5. stav 1.a) EKLJP, Ustavni sud BiH je utvrdio da u RS (slični propisi važe i u FBiH) nema djelotvornog pravnog sredstva, tako da bi apelant odmah morao uložiti apelaciju Ustavnom sudu BiH, i to u roku od 60 dana od isteka prvog dana izdržavanja krivične kazne.⁷⁷⁴