a. Zabrana samovoljnog lišavanja slobode (član 5. stav 1. EKLJP)

Garancije sadržane u članu 5. EKLJP imaju temeljni značaj koje obezbjeđuju pravo pojedinca da ga državne vlasti neće samovoljno lišiti slobode. Svako lišavanje slobode se mora izvršiti uz poštivanje odgovarajućih domaćih propisa materijalnog i procesnog prava. Dalje, ono mora odgovarati cilju člana 5. EKLJP, a to je da se pojedinac zaštiti od samovoljnog ponašanja javne vlasti.⁷³⁶ Značaj zaštite od državne samovolje ilustruje član 5. stav 1. EKLJP, tako što na kraju nabraja sve konstelacije u kojim se neko može zakonito lišiti slobode. Navedeni uslovi za lišavanje slobode se moraju usko tumačiti, tj. moraju se tretirati kao izuzeci.⁷³⁷

Ako postoje vjerodostojne informacije o tome da su državne vlasti lišile slobode određeno lice a, nasuprot tome, ne postoje nikakve službene zabilješke o mjestu boravka tog lica, pri čemu vlasti odbijaju da izvrše neophodne istražne radnje kako bi se saznalo o njegovoj sudbini, to govori u prilog pretpostavci da postoji teška povreda prava na slobodu i sigurnost ličnosti.⁷³⁸ Pri tome, ne samo da se pojedincu uskraćuje svaka pravna zaštita; naprotiv, time se licima odgovornim za lišavanje slobode omogućava da prikriju svoje učešće u zločinu, da prikriju svoje tragove i da se izvuku od odgovornosti za sudbinu lica lišenog slobode.⁷³⁹

U vezi sa pozitivnim obavezama zaštite koje proizlaze iz člana 1. EKLJP u vezi sa članom 5. EKLJP, vlasti su obavezne da preduzmu efikasne korake kako bi spriječile rizik da određena osoba nestane i da što prije počnu da provode efikasne istražne radnje ukoliko postoje vjerodostojne naznake da je ta osoba lišena slobode i da je od tada više niko nije vidio.⁷⁴⁰ Ipak, čak i kada nema dovoljno dokaza, vlasti su obavezne da savjesno istraže tvrdnju da je lice lišeno slobode.⁷⁴¹ Ukoliko vlastima ne pođe za rukom da nestanak određenog lica vjerodostojno objasne i potkrijepe i ukoliko ne provedu potrebnu istragu, to je povreda obaveze da se pruži zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda iz člana 1. EKLJP u vezi sa članom 5. EKLJP – prava svakog lica da ne bude svojevoljno lišeno slobode.⁷⁴² Doduše, postoji razlika u tome da li su odgovorne vlasti u trenutku nestanka određenog lica bile vezane za poštivanje prava i osnovnih sloboda ili ne. Ukoliko to nije slučaj – kao kod lica koja su nestala za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini – onda prebacivanje tereta dokazivanja na državu prima facie može djelovati samo ograničeno. Naime, potrebne su dodatne indicije, pa makar i samo jedan dokaz na osnovu indicija, da je to lice i nakon stupanja na snagu prava i sloboda iz EKLJP u Bosni i Hercegovini (14.12.1995. godine) još bilo u zatvoru, tj. pod kontrolom državne vlasti.⁷⁴³

Prije ekstradicije, protjerivanja ili samo neformalne „primopredaje“ lica koja su pod vlašću neke druge države, država koja predaje to lice – ovo proizlazi, naprimjer, iz propisa o postupku ekstradicije – mora tražiti informacije o pravnoj osnovi hapšenja i istražiti ih.⁷⁴⁴