22. Član 1. DP broj 12 uz EKLJP – opšta zabrana diskriminacije

(1) Uživanje svih prava određenih zakonom osiguraće se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

(2) Nikoga ne smiju diskriminisati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1.

Bosna i Hercegovina je potpisala DP broj 12 uz EKLJP 24.4.2002., ratifikovala 29.7.2003., dok je stupio na snagu 1.4.2005. godine. DP broj 12 uz EKLJP jamči opštu zabranu diskriminacije i, na taj način, dopunjuje član 14. EKLJP, koji zabranjuje diskriminaciju pojedinca ili grupe samo u uživanju određenog prava i/ili slobode koji su garantovani samom EKLJP (izuzimajući član 5. DP broj 7 uz EKLJP, koji se tiče ravnopravnosti supružnika). Time je obim zaštite EKLJP značajno proširen kada je u pitanju diskriminacija.

U praksi Ustavnog suda BiH garancije iz DP broj 12 uz EKLJP samo su jednom tematizovane, naime, u postupku apstraktne kontrole ustavnosti člana 8.1. st. 1. i 2. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine,²⁰⁸⁵ koji je pokrenuo Sulejman Tihić, član Predsjedništva BiH u vrijeme podnošenja zahtjeva. Povredu opšte zabrane diskriminacije Tihić je vidio u tome što se Srbi iz FBiH, te Bošnjaci i Hrvati iz RS i tzv. ostali sa teritorije cijele države ne mogu kandidovati za članove Predsjedništva BiH.²⁰⁸⁶ Međutim, Ustavni sud BiH je ustanovio da pobijane odredbe predstavljaju jednostavnu zakonsku repliku odredaba člana V Ustava BiH. Prema tome, zahtjev je bio faktički usmjeren prema samim odredbama člana V Ustava BiH. Ustavni sud BiH je obavezan da „podržava Ustav BiH“, a odredbe EKLJP nemaju viši normativno-hijerarhijski rang od ostalih odredaba Ustava BiH. Prema tome, osporenu odredbu Ustavni sud BiH ne može preispitivati na osnovu samog Ustava BiH.²⁰⁸⁷

U izdvojenom mišljenju sutkinja Grewe, nasuprot većinskom mišljenju, smatra da je zahtjev dopustiv i da je član 1. DP broj 12 uz EKLJP primjenjiv. Kad je riječ o meritumu stvari, odredbe člana 8.1. st. 1. i 2. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine obuhvaćene su zaštitom člana 1. DP broj 12 uz EKLJP i nalaze se u koliziji sa opštom zabranom diskriminacije, koja je jedan od osnovnih postulata i ciljeva Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, posmatrano kroz osnovni zadatak Dejtonskog mirovnog sporazuma – uspostavljanje mira, stabilnost i izbjegavanje daljnjeg gubitka ljudskih života – neravnopravno tretiranje je legitimno a, samim tim, i opravdano.²⁰⁸⁸ Ipak, 12 godina nakon Dejtona, ova argumentacija izaziva sumnju, pogotovo ako se uzme u obzir da je BiH, u međuvremenu, postala članica Vijeća Evrope. Time je preuzela obavezu da poštuje standarde koji važe u ovom gremiju, nezavisno od obaveze da poštuje standarde koji proizlaze iz ustavnopravne naredbe iz člana II/2. Ustava BiH. Doduše, na osnovu sastava svoga stanovništva i svoje istorije, može se primijetiti da se Bosna i Hercegovina bez problema ne može konstituisati kao građanska država. Prema tome, u početnoj, prelaznoj fazi bilo je sasvim opravdano da se, osim individualnih građanskih prava, garantuju i kolektivna prava. Ipak, nije proporcionalno ukoliko uživanje tih kolektivnih prava u jednoj konsenzualnoj demokratiji imaju za posljedicu onemogućavaje određenoj grupi građana da učestvuju u političkim procesima, tako što će im se u potpunosti uskratiti pasivno pravo glasa.