(c) Pozitivne obaveze zaštite

Kada je riječ o zaštiti prava na imovinu, država ima pozitivne obaveze. Država mora pružiti pojedincu djelotvoran instrumentarij kako bi ostvario imovinska prava.¹⁹⁴⁹ Ukoliko država prekrši svoje obaveze da pojedinca zaštiti na način da i treća lica poštuju njegovo imovinsko pravo, onda dolazi do miješanja u njegovo pravo na imovinu. To će biti, recimo, slučaj ako zakonodavac propusti da stvori zakonske pretpostavke za ostvarivanje prava na imovinu – naprimjer, da osiguravajuća kuća izvrši uplate po osnovu invalidske penzije,¹⁹⁵⁰ ili ako sud utvrdi da je posjed protivzakonito oduzet, propuštajući, istovremeno, da naredi i povrat posjeda.¹⁹⁵¹ Isto važi ako se sudovi nezakonito proglase nenadležnim,¹⁹⁵² ako se nezakonito odbije rješavanje nekog spora kao res iudicata,¹⁹⁵³ ili ako uprava i sudovi propuste da preduzmu odgovarajuće mjere kako bi stanaru pomogli da ponovno preuzme posjed koji je morao prisilno da napusti.¹⁹⁵⁴ Prema stavu Ustavnog suda BiH, sve ovo predstavlja faktičko oduzimanje imovinskih prava.¹⁹⁵⁵ U slučajevima u kojima policija ne poštuje pozitivne obaveze iz člana 1. DP broj 1 uz EKLJP, i to tako što ne pomaže izvršiocima deložacije koja se obavlja uz otpor ljutite gomile, Dom to ne vidi kao faktičko oduzimanje imovine, već kao nepoštivanje prava vlasništva koje potpada pod prvo pravilo (stav 1. rečenica 1).¹⁹⁵⁶ Ako uprava i sudovi propuste zakonske rokove, ili ako uopšte odbijaju da provedu pravosnažne odluke o povratu, odnosno odšteti, ili ako zakonodavac generalno sprečava izvršenje takvih odluka, sve to je miješanje, tj. zadiranje u pravo na imovinu.¹⁹⁵⁷ Ukoliko državni organi ne sprečavaju stanovništvo u tome da privatno zemljište (u konkretnom slučaju: mjesto na kojem je bila džamija i koja je razorena u ratu) bespravno koriste kao parkiralište ili deponiju smeća, i oni krše pozitivne obaveze zaštite imovinskih prava.¹⁹⁵⁸