(d) Pozitivne obaveze zaštite prava na imovinu
Član 1. DP broj 1 uz EKLJP ne reguliše samo obavezu države da ne zadire neprimjereno u pravo na imovinu pojedinca već, u vezi sa članom 1. EKLJP, konstituiše i pozitivnu obavezu države da pravo pojedinca djelotvorno zaštiti.1855 U odluci Whiteside protiv Ujedinjenog Kraljevstva EKomLJP uspostavlja pozitivnu obavezu zaštite za državu u jednom drugom kontekstu. Ovdje se radi o obavezi države da odgovarajućim mjerama zaštiti prava pojedinaca i od miješanja trećih lica u imovinska prava, dakle, privatnih lica čije se aktivnosti ne mogu pripisati državi.1856 EKomLJP ovdje govori o specijalnoj obavezi zaštite, koja je u njemačkoj pravnoj dogmatici ranije bila poznata kao Ausstrahlungswirkung, odn. posredno djelovanje ljudskih prava i sloboda na treća lica, a danas se o tome govori samo kao o obavezi zaštite.1857 ESLJP do sada nije nikada utvrdio kršenje vlasničkog prava uz obrazloženje da domaći zakoni ne osiguravaju njegovu djelotvornu zaštitu. U tri paralelne apelacije protiv Italije, uložene zbog predugog trajanja postupka, ESLJP nije isključio kršenje, ali nije ni preispitivao njegovo postojanje, jer je svakako utvrdio kršenje prava zbog nerazumnog trajanja postupka.1858 I, zaista, čini se da je objektivnije takve slučajeve nedovoljne pravne zaštite podvesti pod pravo na pristup sudu (član 6. EKLJP) i pravo na djelotvoran pravni lijek (član 13. EKLJP).
Tako, recimo, Ustavni sud BiH je utvrdio u postupku U 18/00 kršenje oba ova prava, ali otišao je i korak dalje od ESLJP, jer je smatrao da je dotaknuto i pravo na imovinu (kao i da je ono prekršeno – vidi, str. 518). Naime, Sud je smatrao da, zbog nezadovoljavajućih zakona, pojedincu nije bilo moguće da pred sudovima ostvari svoja prava. Ovo podsjeća na poznato procesno djelovanje zaštite imovinskih prava, koje je u njemačkom ustavnom pravu poznato kao Verfahrensgarantie.1859 Na sličan način je Ustavni sud BiH u prethodno citiranom predmetu broj AP 160/03 utvrdio kršenje, jer apelantica, zbog greške u zemljišnoj knjizi, nije bila u stanju da dokaže vlasništvo pred sudom.
Oslanjajući se na praksu ESLJP u vezi sa zaštitom demonstracija koje su organizovane na zakonit način od napada njenih protivnika, Dom za ljudska prava vidi u članu 1. DP broj 1 uz EKLJP obavezu države da pojedinca kome se vraća stan u posjed djelotvorno zaštiti od otpora bespravnog posjednika prilikom izvršenja rješenja o deložaciji.1860
Footnotes
Uporedi, U 18/00, tačka 53, ukazujući na EKomLJP, Whiteside protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7.3.1994. godine, aplikacija broj 20357/92, D.R. 76 A, str. 80; AP 160/03, tačka 28.
CH/96/28-D&M, stav 32.
Sachs, 1999.b, stav 32.
ESLJP, Santilli protiv Italije od 19.2.1991. godine, serija A broj 194-B, stav 21. i dalje, Brigandi protiv Italije od 19.2.1991. godine, serija A broj 194-B, stav 31. i dalje; Zanghi protiv Italije od 19.2.1991. godine, serija A broj 194-B, stav 22. i dalje; u vezi sa članom 1. DP broj 1 uz EKLJP, nešto zbunjujuće djeluje komentar u Frowein/Peukert, 1996, stav 44, u kojem se smatra da je ESLJP odbio da primijeni član 1. DP broj 1 uz EKLJP.
Wendt, 1999, stav 43.
CH/96/27-D&M, stav 31. i dalje, ukazujući na ESLJP, Plattform “Ärzte für das Leben” protiv Austrije od 21.6.1988. godine, serija A broj 139, st. 30-34.