a. Obim zaštite

Član 13. EKLJP daje određene procesne garancije. Ovo ustavno pravo obavezuje zakonodavca da pojedincu stavi na raspolaganje djelotvoran instrumentarij za provođenje prava i sloboda iz EKLJP. Domaći nadležni organ mora biti u stanju da se, u slučaju tvrdnje da je došlo do povrede, suoči sa navodnim povredama ljudskih prava i sloboda, te da, opet u slučaju potrebe, naredi i pruži pomoć koja je nužna. Pri tome, države imaju određeno slobodno polje procjene u vezi sa vrstom i načinom ispunjenja ovih obaveza.¹⁷⁰⁹

Međutim, član 13. EKLJP ima ograničeno djelovanje zato što daje pravo pojedincu da zahtijeva djelotvorni pravni lijek samo u odnosu na prava i slobode zaštićene Konvencijom. Prema tome, tvrdnja da nedostaje djelotvorni pravni lijek u odnosu na određeno pravo koje nije zaštićeno EKLJP (naprimjer, kao pravo na rad) je nedopustiva, odnosno – koristeći terminologiju USBiH – ratione materiae inkompatibilna sa EKLJP.¹⁷¹⁰ Na taj način USBiH, za razliku od svoje prijašnje prakse, i u ovom segmentu slijedi praksu ESLJP.¹⁷¹¹

Pravni lijek mora biti djelotvoran kako formalnopravno, tako i u praksi. On ne smije biti samo teoretski dostupan, posebno imajući u vidu da državni organi svojim činjenjem ili nečinjenjem na neopravdan način sprečavaju korištenje pravnog lijeka.¹⁷¹²

Djelotvornost žalbenog mehanizma se određuje na osnovu četiri kriterija! Prije svega, institucionalna djelotvornost zahtijeva da organ ili institucija koji odlučuju o navodnoj povredi EKLJP budu nezavisni u odnosu na organ ili instituciju koji su navodno tu povredu učinili. Djelotvornost u meritumu stvari znači da žalilac mora imati mogućnost da od nadležnog organa zahtijeva da presudi o njegovom slučaju u meritumu stvari. Djelotvornost pravne pomoći podrazumijeva da domaći nadležni organ mora imati mogućnost da utvrdi navodne povrede jednog ili više prava na koje se žalilac žali.¹⁷¹³ Konačno, član 13. EKLJP zahtijeva da žalbeni mehanizam ima materijalnu djelotvornost: pravna pomoć mora biti takve prirode da određenoj osobi zaista može biti korisna, odnosno da je ta osoba zaista može koristiti.¹⁷¹⁴ Ova sudska praksa objašnjava da član 13. EKLJP garantuje samo djelotvoran instrumentarij za provođenje prava iz EKLJP. Međutim, to nužno ne uključuje i uspjeh, tj. dobivanje pozitivnog rezultata na kraju postupka koji je vođen povodom uloženog pravnog lijeka. Prema tome, ukoliko ishod postupka ne odgovara očekivanjima žalioca, ne znači da će to per se predstavljati povredu člana 13. EKLJP.¹⁷¹⁵

U predmetu broj U 18/00 USBiH je utvrdio da nedostaje djelotvoran mehanizam, jer je BiH propustila da, u toku nove ustavnopravne organizacije države nakon Dejtona, uspostavi sve organe koji su neophodni da država ispuni sve svoje ustavnopravne obaveze prema svojim građanima, konkretno, organ koji bi bio nadležan za međuentitetski transport i sud koji bi mogao donijeti pravosnažnu presudu protiv akata države.¹⁷¹⁶ Za apelanta raspoloživi zaštitni mehanizmi su bili neupotrebljivi, jer on nije mogao dobiti ovjerenu kopiju upravnog akta koji je ograničavao njegova prava. S jedne strane, taj akt bi mu pomogao da vidi koji su mu pravni lijekovi na raspolaganju a, s druge strane, da vidi obrazloženje (pravnu osnovu) za ograničenje njegovog prava kako bi mogao obrazložiti i formulisati žalbu na takav akt.¹⁷¹⁷ Na isti način, teoretski pravni lijekovi ne mogu biti definisani kao djelotvorni ako pojedinac u više navrata koristi taj pravni lijek, a nadležna institucija ga uporno ignoriše i ne daje adekvatan odgovor na njega.¹⁷¹⁸

Član 13. EKLJP se primjenjuje od onog momenta od kojeg pojedinac na razuman način može tvrditi da je povrijeđeno njegovo pravo iz Konvencije (arguable claim). Dokaz da su njegova prava i slobode iz EKLJP zaista povrijeđeni nije nužan.¹⁷¹⁹ Međutim, ukoliko povreda prava i sloboda iz EKLJP izgleda prima facie neosnovana, član 13. EKLJP se ne primjenjuje. Razumna tvrdnja da postoji povreda (arguable claim) može biti uzeta u obzir ako se o tom spornom problemu već izjasnilo nekoliko sudova.¹⁷²⁰

Zbog posebnog i principijelnog značaja zabrane mučenja i posebno osjetljivog položaja žrtava mučenja, član 13. EKLJP obavezuje države da, nezavisno od drugih pravnih lijekova koji postoje u domaćem pravnom sistemu, provedu veoma iscrpnu i djelotvornu istragu o slučajevima mučenja. Ukoliko postoji dovoljno znakova da su radnici državnih organa mučili određenu osobu, „djelotvoran pravni lijek“ zahtijeva, osim obaveze da se, eventualno, plati pravična odšteta, da država i njeni nadležni organi provedu veoma iscrpnu i djelotvornu istragu, uz mogućnost da žrtva učestvuje u procesu, kako bi utvrdili identitete počinilaca, njihovu odgovornost, te izrekli adekvatne kazne. U EKLJP nedostaje izričita obaveza države da provede istragu u slučaju da postoji osnovana sumnja da je izvršeno mučenje, kako to zahtijeva član 12. Konvencije UN protiv mučenja i drugih svirepih, nehumanih ili ponižavajućih kazni iz 1984. godine. Međutim, implicitno, ova obaveza proizlazi iz pojma „djelotvoran pravni lijek“.¹⁷²¹ Slično važi i za zabranu neljudskog ili ponižavajućeg tretmana, koji u materijalnom smislu ne prelazi granicu koja je neophodna da bi se ispunilo biće krivičnog djela „mučenja“.¹⁷²²

U predmetu broj CH/97/45-D&M Dom za ljudska prava nije mogao utvrditi da domaće pravo, u trenutku donošenja odluke o pravnom lijeku, predviđa djelotvorni pravni lijek kojim bi žrtva mogla pokrenuti adekvatan postupak prema standardima koji su opisani. Državno tužilaštvo svoja ovlaštenja očigledno nije koristilo za to da provede istragu protiv odgovornih lica.¹⁷²³