b. Obim zaštite

Član 11. EKLJP ne garantuje poseban odnos prema radničkim udruženjima i njihovim članovima. Ova odredba Konvencije, ipak, propisuje obavezu državama da poštuju prava koja su neophodna da bi radnička udruženja mogla biti djelotvorna. U ova nužna prava ubraja se i pravo da se radničko udruženje registruje kako bi se mogle izvršavati aktivnosti koje spadaju pod zaštitu člana 11. EKLJP.¹⁶⁹⁶ Ova sloboda štiti i kolektivne mjere, kao što je štrajk, a koje su potrebne da bi se ostvarili interesi radničkih udruženja. Pravo na štrajk izvodi se iz slobode radničkog udruživanja i slobode radničkih organizacija. U pravnom sistemu BiH ovo pravo ne pripada pojedinim radnicima ili grupama radnika, već radničkim udruženjima (prije svega, sindikatima) u kojima su radnici organizovani. Ova udruženja odražavaju ekonomske i socijalne interese radnika, kao i lične interese radnika.¹⁶⁹⁷

Iz člana 11. EKLJP proizlazi i pozitivna obaveza države da preduzme razumne i odgovarajuće mjere kako bi se moglo djelotvorno uživati u pravima iz člana 11. EKLJP. Tako, država mora preduzeti mjere da zaštiti održavanje demonstracija, predviđenih zakonom, od nasilja protivnika tih protesta čak ako se pretpostavlja da nadležne institucije ne mogu garantovati pozitivan ishod takvih mjera. Pri provođenju mjera država ima široko polje procjene, znači, pri odabiru i načinu provođenja mjera ima određenu diskreciju.¹⁶⁹⁸