b. Dom za ljudska prava

Oslanjajući se na strazburšku sudsku praksu, Dom za ljudska prava je ograničio intenzitet kojim domaći sudovi utvrđuju i ocjenjuju činjenično stanje. Prema stavu DLJP, u nadležnosti domaćih sudova je da ocijene predočene dokaze. Dom nije nadležan da, umjesto ocjene činjenica od domaćih sudova, daje svoju ocjenu. Uprkos tome, ukoliko se utvrdi povreda člana 6. stav 1. EKLJP, neophodno je da Dom utvrdi da li je cjelokupan postupak, uključujući i način na koji su tužba i odbrana prikupile dokaze, bio pravičan i u skladu sa standardima iz člana 6. stav 1. EKLJP.⁵⁸⁶ Stoga će Dom za ljudska prava u očito kontradiktornim i proizvoljnim odlukama utvrditi povredu prava na pravičan postupak.⁵⁸⁷ Dom za ljudska prava može provjeriti činjenično stanje koje su već utvrdili redovni sudovi samo onda ukoliko se tvrdi ili je očito da su sudovi manjkavo ocijenili dokaze i da toj ocjeni nedostaje minimum pravičnosti.⁵⁸⁸ Utvrđivanje činjeničnog stanja je manjkavo, naprimjer, onda kada je nadležni sud odbio zahtjev jedne stranke u postupku da se sasluša neki svjedok iako konkretni iskaz svjedoka ima temeljni značaj za utvrđivanje činjeničnog stanja. Pri tome, zainteresovana strana u postupku nosi teret dokazivanja značaja iskaza svjedoka.⁵⁸⁹ Međutim, ukoliko su činjenice o kojim je svjedok trebalo da dâ iskaz već utvrđene putem drugih dokaza, sud može odbiti zahtjev za saslušanje svjedoka.⁵⁹⁰ Nasuprot tome, ako nedostaje bilo koje uporište za postojanje povrede prava na pravičan postupak, prijava se odbija kao očigledno neosnovana, odnosno ratione materiae inkompatibilna sa Aneksom 6.⁵⁹¹

Ovo važi i kada redovni sudovi tumače domaće pravo. Domaći sudovi uživaju određeno slobodno polje za tumačenje ukoliko EKLJP upućuje na domaće pravo formulacijama poput in accordance with a procedure prescribed by law.⁵⁹² Upravo u prijavama podnesenim Domu, koje u osnovi imaju privatnopravni spor o tome postoji li ili ne neko pravo, Dom načelno polazi od onog što je utvrdio domaći sud.⁵⁹³ Ukoliko je moguće određenu odredbu tumačiti na više načina u skladu sa EKLJP, nadležni organ se, prema vlastitoj procjeni, može odlučiti za jedno od tumačenja.⁵⁹⁴ Nasuprot tome, to ne isključuje mogućnost da Dom za ljudska prava utvrdi povredu onda kada su tumačenje i primjena od domaćih sudova nespojivi sa pravima u EKLJP.⁵⁹⁵ Pri tome, prilikom ocjene da li je neki zakon očito arbitrarno primijenjen, KLJP pri USBiH može da primijeni tipične institute redovnog sudstva, kao, naprimjer, pravila o vremenskoj primjeni propisa.⁵⁹⁶ Čak i kada se utvrdi da je izabrano tumačenje suprotno EKLJP, ostaje prostor da se donese daljnji zaključak, tj. da je između više mogućih odabrano tumačenje koje je suprotno Konvenciji, jer je prerestriktivno ili preekstenzivno.⁵⁹⁷ Tumačenje je uvijek arbitrarno ako nije pokriveno jezičkom formulacijom zakona,⁵⁹⁸ ili ako je pokriveno jezičkim značenjem, ali je sama formulacija suprotna Ustavu BiH.⁵⁹⁹ U okviru provjere zakonitosti ograničenja ljudskih prava i osnovnih sloboda, naprimjer, prava na imovinu ili prava na privatni i porodični život, DLJP je redovno provjeravao njihovu usklađenost sa domaćim pravom, kao, naprimjer, u slučajevima u kojim je dovedena u pitanje zakonitost lišavanja slobode određene osobe,⁶⁰⁰ ili u kojim je sporno izdavanje dozvole za izgradnju hidroelektrane u zaštićenoj zoni.⁶⁰¹ U okviru provjere arbitrarnosti, KLJP pri USBiH je povremeno duboko ulazila u tumačenje i primjenu propisa običnog prava.⁶⁰²