b. Ne/ograničena primjenjivost sporazumâ iz Aneksa I uz Ustav BiH
| AP 379/07 MPA „Posavina promet“ d.o.o | 20070320 |
| AP 813/06 Selimović | 20070509 |
| CH/01/6796-D Halilagić | 20010307 |
| CH/01/8365 et al.-D&M | 20030303 |
| CH/02/10720 Skopljak | 20060116 |
| CH/96/30-M Damjanović | 19970905 |
| CH/97/59-D&M Rizvanović | 19980612 |
| CH/97/69-D&M Herak | 19980612 |
| CH/98/1786-D&M | 19991105 |
| U 22/01 Kušec | 20011230 „Sl. gl. BiH“ broj 33/01 |
| U 5/98-III „Izetbegović III – Konstitutivni narodi“ | 20000914 „Sl. gl. BiH“ broj 23/00 |
| U 5/98-IV „Izetbegović IV“ | 20001231 „Sl. gl. BiH“ broj 36/00 |
Pozicija međunarodnopravnih mehanizama nabrojanih u Aneksu I uz Ustav BiH nije jasna na osnovu same ustavne formulacije. Član II/7. Ustava BiH obavezuje Bosnu i Hercegovinu da ostane ili postane potpisnica ovih međunarodnopravnih sporazuma. Osim toga, u skladu sa članom II/8. Ustava BiH, sve nadležne institucije u Bosni i Hercegovini sarađuju sa nadzornim organima navedenih mehanizama i omogućavaju im neograničen pristup. U skladu sa članom II/4. Ustava BiH, svim licima u Bosni i Hercegovini, bez razlike, obezbjeđuje se uživanje prava i sloboda nabrojanih u članu II Ustava BiH i u Aneksu I uz Ustav BiH. Sâm Aneks I uz Ustav BiH ne sadrži nikakva daljnja obrazloženja, nego samo nabraja instrumente pod naslovom „Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini“. Prema tome, prava sadržana u instrumentima Aneksa I u Bosni i Hercegovini će se primjenjivati bez obzira na to da li je zemlja već postala formalna potpisnica tih sporazuma.542 Znači, ovakav zaključak ne važi samo za EKLJP, za koju sam Ustav BiH propisuje „direktnu primjenu“ (član II/2. Ustava BiH), već i za ostale međunarodnopravne instrumente iz Aneksa I uz Ustav BiH. Oko ovoga nema nikakve sumnje, jer je i sam Ustavni sud BiH u više predmeta iznio isti stav i primjenjivao neke od instrumenata koji u momentu donošenja odluke nisu bili ratificirani ili su bili ratificirani ali ne na snazi.543 Osim ovoga, ono što je dalje neupitno jeste da je Bosna i Hercegovina, sa aspekta ustavnog prava (član II/7. u vezi sa Aneksom I uz Ustav BiH) obavezna da se, iako nije članica, podvrgava ovim sporazumima utoliko ukoliko je riječ o eventualnoj saradnji sa nadzornim organima, tj. pristupanju ovim međunarodnim sporazumima.544
Ipak, ostaju dva teška pitanja koja zaslužuju posebnu pažnju. Prvo se odnosi na obim djelovanja instrumenata. Naime, iako je nesporno da se međunarodnopravni instrumenti iz Aneksa I uz Ustav BiH primjenjuju bez obzira na to da li ih je država ratifikovala ili ne, postavlja se pitanje njihovog obima i da li, ipak, njihov međunarodnopravni status u Bosni i Hercegovini može imati uticaja na ustavnopravni status. Drugo pitanje se odnosi na to da li se ovi instrumenti mogu primjenjivati samo u vezi sa zabranom diskriminacije ili ne, tj. u punom kapacitetu.
Footnotes
O’Flaherty, 1998.a, str. 220, navodi instrumente primjenjive u Bosni i Hercegovini već u trenutku stupanja na snagu Ustava BiH.
Vidi, naprimjer, U 5/98-III, tačka 57, ili U 5/06, tač. 53. i 61. u vezi sa Evropskom poveljom za regionalne jezike i jezike manjina.
Više o tome vidi komentar u vezi sa članom II/7. Ustava BiH: „H. Međunarodni sporazumi (član II/7)“, str. 503.