a. Ustav BiH i EKLJP

Ustavni sud BiH se, na osnovu svog utemeljenja i položaja u Ustavu BiH, može pozvati i uzeti kao mjerilo kontrole Ustav BiH, EKLJP, na koju ukazuje Ustav BiH (član II/2. Ustava BiH), te međunarodnopravne mehanizme za zaštitu ljudskih prava i sloboda pobrojane u Aneksu I uz Ustav BiH, na koje ukazuje član II/4. Ustava BiH. Dom za ljudska prava, prema prirodi stvari, prvo se pozivao na Aneks 6. DMS. Naravno, pošto se u okviru provjere zakonitosti miješanja države u ljudska prava i slobode (provided for by law), u međuvremenu, uključilo i ispitivanje ustavnosti, i Dom za ljudska prava teoretski je mogao da uzme Ustav BiH kao mjerodavan standard kontrole. Ovu mogućnost Dom je najmanje jednom iskoristio u slučaju u kojem je bilo neophodno pozvati se na ustavnost, a ne na prava i slobode zagarantovane Aneksom 6. DMS.⁵³³ Prilikom provjere opravdanosti prijava KLJP pri USBiH je imala običaj da uputi na pravno mišljenje Ustavnog suda BiH u vezi sa ustavnosti relevantnih propisa koji su se trebali primijeniti u konkretnom slučaju.⁵³⁴ KLJP pri USBiH je, takođe, u slučaju tvrdnje da je povrijeđeno pravo iz Aneksa 6. DMS zbog primjene neustavnog državnog akta, znala incidentalno da ispita ustavnost „zakonitosti ograničavanja ljudskih prava i sloboda od države“. Naime, „miješanje“ u ljudska prava i slobode ispunjava kriterij zakonitosti ako je i sâm zakon ustavan.⁵³⁵

Centralno mjerilo kontrole u postupcima zaštite ljudskih prava i sloboda za oba suda je EKLJP sa svojim dodatnim protokolima. Ona je srž kataloga ljudskih prava i sloboda u Ustavu BiH i Aneksu 6. Sporno je pitanje da li EKLJP, s obzirom na formulaciju člana II Ustava BiH, ima prioritet i u odnosu na Ustav BiH. Formulacija ove ustavne odredbe mogla bi se tumačiti u tom pravcu, jer odredba navodi da će se prava i slobode iz EKLJP i njenih dodatnih protokola neposredno primijeniti i da će imati priority over all other law. Engleski pojam law (za razliku od laws = zakoni) se stvarno može shvatiti u smislu prava.

Međutm, ukoliko EKLJP ima prioritet u odnosu na svako drugo „pravo“, onda bi se tu uključivao i sâm Ustav BiH. Ovakvo tumačenje je djelomično zastupano i u relevantnim stručnim mišljenjima.⁵³⁶ Ono ima uporište u ustavnoj teoriji i praksi drugih država koje su inkorporisale princip normativne ustavne hijerarhije. U Austriji, naprimjer, ustavni principi imaju veću vrijednost u odnosu na „proste ustavne odredbe“.⁵³⁷ Ovo tumačenje, međutim, moglo bi se osporiti time da ustavotvorac u članu III/3.b), prva rečenica, Ustava BiH pravi razliku između ustavnog prava (constitutions) i običnog prava (law) BiH i entitetâ. Tu se, naime, kaže: The Entities and any subdivisions thereof shall comply fully with this Constitution, which supersedes inconsistent provisions of the law of Bosnia and Herzegovina and of the constitutions and law of the Entities […].⁵³⁸ Poređenje ovih ustavnih odredaba ukazuje nam na to da ustavotvorac parom pojmova constitution/law pravi razliku između ustavnog i običnog prava.

U predmetu broj U 5/04 Ustavni sud BiH je usvojio stav u vezi sa navedenim spornim pitanjem, te odbio dati prioritet pravima i slobodama iz EKLJP u odnosu na Ustav BiH. Ustavni sud BiH je smatrao, s jedne strane, da nije nenadležan da provjerava usklađenost pojedinih odredaba Ustava BiH sa standardima koje propisuje EKLJP.⁵³⁹ S druge strane, pravno mišljenje Ustavnog suda BiH je postalo jasno na osnovu prevoda engleske verzije odgovarajućih ustavnih odredaba: prava EKLJP imaju prioritet „u odnosu na sve ostale zakone“, a ne u odnosu na sve ostalo „pravo“. Ovakav način tumačenja (ili prevođenja) odgovara i neoficijelnoj verziji teksta Ustava BiH na domaćem jeziku, koja se nalazi na Internet-portalu Ustavnog suda BiH („Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima“).⁵⁴⁰ Pri tome pojam „zakon“ ima isto značenje kao i njemačka riječ Gesetz, koju ne treba miješati sa pojmom Recht (pravo). Ovaj prevod se susreće i u drugim odlukama Ustavnog suda BiH.⁵⁴¹