b. Ljudska prava i slobode: zaštita, ograničenje i opravdanost ograničenja

Povrede ljudskih prava i sloboda se provjeravaju u tri koraka.⁴⁶⁸ Prvo se istražuje da li određena životna situacija potpada pod zaštitu nekog od ljudskih prava i sloboda, naprimjer, da li je stan na koji se polaže pravo „dom“ u smislu člana 8. EKLJP,⁴⁶⁹ da li stanarsko pravo predstavlja i „imovinu“ u smislu EKLJP,⁴⁷⁰ ili da li određena izjava spada u oblast zaštite slobode izražavanja.⁴⁷¹ Zatim se provjerava da li je, eventualno, došlo do miješanja u ova zaštićena prava, naprimjer, da li su sudovi spriječili povrat posjeda na stanu. Na kraju se istražuje da li je miješanje opravdano, a ono će biti opravdano ako je predviđeno zakonom, ako je zakonska mjera u demokratskom društvu neophodna u određenom i, prema EKLJP, opravdanom cilju, te ako ta mjera ispunjava kriterij proporcionalnosti.

Princip obaveze miješanja u ljudska prava i slobode na osnovu zakona (Gesetzesvorbehalt) prvo zahtijeva postojanje zakonske osnove za ograničenje nekog zaštićenog ljudskog prava i slobode. U nadležnosti zakonodavca je da se uslovi za ograničenja iscrpno regulišu, tako da pojedinac može predvidjeti posljedice svojih radnji u okolnostima koje su u dovoljnoj mjeri primjerene pojedinačnom slučaju.⁴⁷² Osim toga, zakon mora da na primjeren način bude dostupan.⁴⁷³ Na osnovu principa hijerarhije normi⁴⁷⁴ proizlazi da sâm zakon koji služi kao pravna osnova za ograničenje nekog ljudskog prava i slobode mora biti usklađen sa višerangiranim pravom. Prema tome, treba provjeriti i to da li je upitna pravna osnova u materijalnopravnom smislu usklađena sa Ustavom BiH i EKLJP.⁴⁷⁵ Inače, podrazumijeva se da primjena pravne osnove mora biti zakonita. Ako dođe do grešaka pri primjeni i tumačenju pravne osnove, onda se ograničenje ljudskih prava i sloboda ne zasniva na relevantnom zakonu i ono je time suprotno EKLJP i Ustavu BiH. Naravno, iz doktrine „treće instance“ Doma za ljudska prava, odnosno iz doktrine samoograničenja Ustavnog suda BiH (jer to nisu revizione/kasacione instance) proizlaze određena ograničenja u vezi sa mjerilima koja se primjenjuju pri provjeri odluka nižih sudova.⁴⁷⁶ Oblasti koje se odnose na suštinu nekog osnovnog ljudskog prava i slobode mora regulisati sâm zakonodavac. Zakonodavac nema pravo da te oblasti delegira egzekutivi, tj. upravnim organima, te da oni to regulišu u okviru prava na donošenje uredbi ili drugih opštih pravnih akata.⁴⁷⁷