3. Prevladavanje prošlosti pomoću EKLJP?

Poslije svakog oružanog sukoba koji prouzrokuje mnogo žrtava i veliku materijalnu štetu „prevladavanje događajâ“ je centralni element da bi se uspostavili trajni mirni odnosi. Prevladavanje prošlosti stavlja pred težak zadatak svako postkonfliktno društvo. To osobito vrijedi za Bosnu i Hercegovinu iz dva razloga. Konflikt je, s jedne strane, podijelio društvo koje je, po njegovom okončanju, pod međunarodnim pritiskom i protiv volje znatnog dijela stanovništva, zaključenjem mira koji karakterišu dalekosežni kompromisi, dovedeno u situaciju da živi u koegzistenciji u jednoj državi. S druge strane, ovi mirovni ugovori sadrže mnogo instrumenata za uspostavljanje trajnog mira. Međutim, oni ne sadrže ništa što bi ukazivalo na to ko je bitno odgovoran za izbijanje rata i njegove posljedice. Istorijske istine su neophodne da bi se fundirano prevladali događaji, a mukotrpna pobjeda nad istorijskom nepreciznošću i laži tek predstoji.

Iskustva u drugim postkonfliktnim društvima pokazuju da se recept za jedan jedini idealni instrumentarij za prevladavanje prošlosti ne može patentovati. Između generalne amnestije bez ikakve institucionalne obrade i bezuslovnog krivičnog gonjenja, kao dva ekstrema, primjenjivala su se – manje ili više uspješno – i mješovita rješenja, poput stvaranja različitih komisija za utvrđivanje istine, djelomičnih amnestija i krivičnih tribunala samo za krivično gonjenje odgovornih lica. Osnivanjem u toku rata haškog Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu i kao: MKSJ) u BiH je u velikoj mjeri utrt put za prevladavanje ratnih posljedica. U Dejtonu je još jednom naglašena uloga MKSJ-a i ojačana njegova pozicija u odnosu na potpisnice sporazuma iz Bosne i Hercegovine.⁴⁵⁵ Neprekidne diskusije o uspostavljanju opšte komisije za utvrđivanje istine do danas nisu dale rezultat.⁴⁵⁶ Umjesto toga, međunarodna zajednica se i dalje pouzdaje u to da će krivično gonjenje imati odgovarajuće djelovanje: uspostavljanjem Krivičnog odjela I za ratne zločine u Sudu Bosne i Hercegovine, u proljeće 2005. godine, počela je „nacionalizacija” ovog procesa. Ovo posebno vijeće, čiji su članovi djelomično još uvijek strane sudije,⁴⁵⁷ po zatvaranju MKSJ-a 2010. godine još dugo će procesuirati zločine počinjene za vrijeme rata.⁴⁵⁸

Posmatrano u kontekstu prevladavanja prošlosti, uloga USBiH i DLJP je, na prvi pogled, ograničena, posebno ako se prevladavanje prošlosti shvata u klasičnom smislu – idealno prevladavanje počinjene nepravde. Proširimo li ovaj pojam na otklanjanje stvarnih posljedica rata, dakle, provođenje restitucije i/ ili ostvarivanje kompenzacije, onda će, prema jezičkom značenju i tumačenju DMS, jedino, eventualno, CRPC, ustanovljena prema Aneksu 7, imati funkciju i zadatak da ponovo uspostavi prijašnje stanje. Nasuprot tome, zbog vremenskog ograničenja nadležnosti (ratione temporis) za ispitivanje povreda počinjenih poslije stupanja Dejtonskog sporazuma na snagu, USBiH i DLJP se ne bave prima facie prevladavanjem prošlosti u užem ili širem smislu.

Međutim, uprkos ovom ograničenju nadležnosti, praksa je pokazala potpuno drugu sliku. U oblasti vezanoj za probleme povratka oba suda su usvojila odluke koje mogu poslužiti kao putokaz, te su time znatno doprinijeli otklanjanju posljedica rata. Štaviše, USBiH i DLJP su naglasili idealno prevladavanje prošlosti u užem smislu. Osnova za ovaj most, koji vodi u preddejtonski period, ima dva glavna aspekta: prvo, oba suda se smatraju nadležnim da utvrde povrede ljudskih prava koje su, istina, počele prije datuma od kojeg teče nadležnost ratione temporis (14.12.1995. godine), ali su se nastavile i nakon tog datuma (utvrđivanje tzv. kontinuiranih povreda ljudskih prava). Drugo, kada su u pitanju prethodno navedene kontinuirane povrede, sudovi su se – ali ne samo u tom kontekstu – radi pravilne pravne ocjene činjeničnog stanja za period nakon 14.12.1995. godine, koristili i događajima koji su se desili prije tog datuma, te su u tom smislu utvrđivali činjenice (utvrđivanje istine). I jedno i drugo predstavljaju doprinos prevladavanju prošlosti. Bitan element ovog postupka je utvrđivanje istine. Ukoliko teški prekršioci ljudskih prava i sloboda negiraju, falsifikuju ili ublažavaju ono što se dogodilo, ili to predstavljaju kao nešto bezazleno, postupak utvrđivanja istine za žrtve znači nastavak patnje. Glavni zadatak komisijâ za utvrđivanje istine jeste upravo to da, kao nezavisni organ, na svjetlost dana iznesu istinu o spornim događajima, da ih utvrde za buduće generacije i da ih učine dostupnim širokoj javnosti. Tek kada se to desi, žrtve će možda moći zaboraviti, ili čak i oprostiti, počinioci će se morati suočiti sa istinom, a cijelo društvo će se moći suočiti sa izazovom i početi proces pomirenja koji će biti zasnovan na činjenicama.

Time što utvrđuju i u postdejtonskom periodu nastavak kršenja ljudskih prava i sloboda, USBiH i DLJP žrtvama posredno daju zadovoljenje za nepravdu koja im je učinjena tokom rata. To, istina, nije primarni cilj odluka, jer se pravna ocjena preduzetih radnji i aktivnosti prije datuma preuzimanja nadležnosti ratione temporis, u pravilu, ne daje. Ipak, ovaj „sporedni efekt“ utvrđivanja kršenja i u preddejtonskom periodu ne smije se zapostaviti. U vezi s tim, osim odluka o zaposlenicima na tzv. listama čekanja posla i povratu predratne imovine, moraju se navesti i slučajevi nestanka ljudi.⁴⁵⁹

U kontekstu prevladavanja prošlosti, još značajnije bi moglo biti utvrđivanje činjenica o ratnim događajima koje bi bilo relevantno za utvrđivanje povreda ljudskih prava i sloboda iz perioda poslije Dejtona. I Ustavni sud BiH i Dom za ljudska prava, u tom smislu, donijeli su sveobuhvatne zaključke koji mogu poslužiti kao prilog opštem utvrđivanju istine o ratnim događajima. Autoritet mješovitih nacionalnih i međunarodnih nezavisnih sudskih gremija ovom – nazovimo ga – sudskom utvrđivanju istine daje, zbog nepostojanja drugih domaćih tijela sa sličnim jurisdikcijama, dodatnu težinu u procesu obrade i prevladavanja prošlosti. U vezi s tim treba, naprimjer, navesti odluke Ustavnog suda BiH u predmetima br. U 5/98 i U 19/01. U odluci u predmetu broj U 5/98 Ustavni sud BiH je utvrdio statističke podatke o rasprostranjenosti stanovništva u Bosni i Hercegovini prije rata i opisao posljedice politike etničkog čišćenja.⁴⁶⁰ U odluci u predmetu broj U 19/01 Sud opisuje jedan od elemenata ove politike u domenu radnih odnosa.⁴⁶¹ U tom smislu, u jurisdikciji Doma za ljudska prava, prije svega, moraju se navesti odluke koje su donesene u vezi sa razaranjima vjerskih objekata⁴⁶² i sudbinom nestalih.⁴⁶³ Istini za volju, Dom za ljudska prava, radi utvrđivanja činjeničnog stanja, koristio je i odgovarajuće presude MKSJ-a. Međutim, time je Dom dao dodatni legitimitet i širinu djelovanja odlukama MKSJ-a.⁴⁶⁴ Osim toga, svojim naredbama Dom obavezuje Republiku Srpsku da utvrdi istinu o nestalim tako što joj nalaže da provede „potpuno, jasno, temeljito i detaljno istraživanje događaja“ koji su doveli do povreda čl. 3. i 8. EKLJP (povreda pozitivnih obaveza zbog nedavanja informacije o sudbini nestalih)⁴⁶⁵ koje je utvrdio Dom,⁴⁶⁶ te da saopšti rezultate istrage državnim i međunarodnim organizacijama i institucijama. U odluci donesenoj u predmetu Srebrenica Dom je vodio računa o tome da su u prvom izvještaju koji je Republika Srpska sačinila događaji u Srebrenici i oko nje prikazani jednostrano, iskrivljeno i bez težine, tj. značaja.⁴⁶⁷