A. Uvod

U Bosni i Hercegovini postoji samo jedna centralna banka. Za većinu zemalja to bi bila uobičajena izjava. Ali, u Bosni i Hercegovini to čini Centralnu banku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu i kao: CBBiH) prilično neuobičajenom među organizacijama finansijskog sektora. Činjenica da će postojati samo jedna centralna banka u zemlji je određena Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, tj. Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine je usvojio, a Dejton dalje elaborirao status Centralne banke Bosne i Hercegovine. U članu III je bliže određena monetarna politika kao jedna od nadležnosti institucija BiH, a član VII je posebno odredio neke ključne karakteristike i nadležnosti CBBiH.

Dana 30.10.1996. godine Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je imenovalo tri domaća člana Upravnog vijeća. To su bili Manojlo Ćorić iz Republike Srpske, te Kasim Omičević i Jure Pelivan iz Federacije. Oni su imali dugogodišnje

iskustvo u struci. Dana 5.11.1996. godine Međunarodni monetarni fond, nakon konsultacija sa Predsjedništvom, imenovao je Sergea Roberta iz Francuske na mjesto guvernera CBBiH. Rezidencijalni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda (u daljnjem tekstu i kao: MMF) u BiH Alessandro Zanello je preuzeo dužnost sekretara Upravnog vijeća. Mada CBBiH, kao institucija, nije počela da obavlja svoje funkcije sve do augusta 1997. godine, njeno Upravno vijeće je bilo uspostavljeno devet mjeseci ranije. Prvi zadatak ovog vijeća je bio da izradi kompletan zakon o CBBiH, koji će se zasnivati na principima postavljenim u Ustavu BiH.

Tokom nekoliko sljedećih mjeseci oni su, zaista, intenzivno radili. I međunarodna zajednica je pružala veliku pomoć, posebno MMF i Trezor SAD. Onog trenutka kada je donesena odluka da će BiH uvesti aranžman currency board, kako je to bilo određeno u Ustavu, mnogi elementi ključne politike zakona su već bili određeni. Currency boards funkcionišu prema jasnim i detaljnim „pravilima“, koja su ugrađena u Zakon o CBBiH. Zato su se diskusije i pregovori o Nacrtu zakona vodili o sekundarnim pitanjima, ali su se posebno duge debate vodile o sljedećim pitanjima:³⁸⁸⁸

■ o stepenu decentralizacije koji bi trebalo da postoji u strukturi CBBiH (sjedište CBBiH je u Sarajevu, tri glavne jedinice su u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu i dvije filijale u Brčkom i na Palama);

■ da li će CBBiH biti, takođe, i bankovni supervizor (osnovane su dvije entitetske bankarske agencije u kojima je CBBiH imala relativno minornu ulogu koordinatora);

■ o načinu upravljanja deviznim rezervama države (kao jedan fond ili kao dva). (Dogovoreno je da će postojati jedan fond kojim će se upravljati u sjedištu);

■ o nazivu i izgledu nove bh. valute (naziv konvertibilna marka je određen u Zakonu. Mjesecima se diskutovalo o procesu određivanja izgleda valute).

U toku šestomjesečnog perioda Vijeće je izradilo potpuni pravni tekst od deset poglavlja i 76 članova, koji su odobrila četiri člana Upravnog vijeća. Predsjedništvo je tekst zvanično usvojilo 20.6.1997. godine. Iako je i međunarodna zajednica u ovaj Zakon o CBBiH unijela neka svoja viđenja, može se reći da je spomenuti zakon bio dobar primjer saradnje i koordinacije između domaćih i međunarodnih predstavnika pošto je bio odobren i proglašen u okvirima političkih procedura u BiH.

Član 2. Zakona o CBBiH iz 1997. godine određuje sljedeće ciljeve i zadatke koje treba da ispuni CBBiH:

(1) Ciljevi Centralne banke će biti da postigne i održi stabilnost domaće valute tako što će je izdavati u skladu sa pravilom koje je poznato kao currency board.

(2) Osnovni zadaci Centralne banke koji se izvršavaju pod nadležnošću njenog Upravnog vijeća su:

a. da definiše, usvoji i kontroliše monetarnu politiku Bosne i Hercegovine putem izdavanja domaće valute (konvertibilna marka) prema kursu određenom u članu 32. tog zakona i uz puno pokriće slobodnih konvertibilnih deviznih sredstava, te putem ostalih funkcija koje ima prema ovom zakonu;

b. da drži i upravlja službenim deviznim rezervama Centralne banke na siguran i profitabilan način;

c. da potpomogne ili uspostavi i održava odgovarajuće platne i obračunske sisteme;

e. da usklađuje djelatnosti agencija koje su nadležne za izdavanje bankarskih licenci i vršenje supervizije banaka u entitetima;

f. da prima depozite od Bosne i Hercegovine i komercijalnih banaka radi ispunjenja zahtjeva za postojanje obaveznih rezervi. Centralna banka može držati i depozite entitetâ i drugih javnih institucija, kao i druge rezerve komercijalnih banaka, ukoliko to one žele;

h. da stavlja u opticaj i povlači iz opticaja domaću valutu, pridržavajući se strogo pravila currency boarda definisanog u članu 2. stav a. tačka 3. tog zakona.

Zahvaljujući daljnjem intenzivnom angažmanu Upravnog vijeća, te uz znatnu tehničku pomoć MMF, CBBiH je počela da radi 11.8.1997. godine. Finansijsko okruženje u kojem je počela da radi bilo je veoma kompleksno. Postojale su dvije institucije slične centralnoj banci u okviru Narodne banke Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a postojala je i Narodna banka Republike Srpske (obje su bile podružnice nekadašnje Narodne banke Jugoslavije, koje su postale posebne institucije za vrijeme rata). Zavodi za platni promet, koje je kontrolisala država, imali su glavnu ulogu u bankarskim i platnim sistemima, mada su, u suštini, postojala tri odvojena regionalna zavoda u BiH i četiri valute koje su se upotrebljavale u zemlji: bosanski dinar, jugoslovenski dinar, hrvatska kuna i njemačka marka.

U augustu 1997. godine MMF je ponudio Peteru Nichollu³⁸⁸⁹ mjesto guvernera CBBiH. Peter Nicholl je učestvovao u analitičkom radu i izradi nacrtâ koji su prethodili donošenju Zakona o Banci rezervi Novog Zelanda 1998. godine. Ovaj zakon je uspostavio novu pravnu i operativnu strukturu prema kojoj je Banka rezervi Novog Zelanda radila od tog momenta i prema kojoj je prvi put eksplicitno dobila operativnu nezavisnost.