(b) Preispitivanje odluka Ustavnog suda BiH

Član 70. Pravila Ustavnog suda a. v. predviđa mogućnost da Sud preispituje usvojene odluke ukoliko: a) nastupi nova okolnost, b) koja bi na odlučujući način uticala na ishod postupka, c) i koja je Sudu bila nepoznata i d) stranka (koja predočava navedenu okolnost) u momentu donošenja odluke nije mogla znati za navedenu okolnost. Zahtjev za preispitivanje može podnijeti samo stranka u sporu, ali ne i treće lice,³⁸¹⁶ niti neki sudija po službenoj dužnosti. Dalje, zahtjev je moguće podnijeti samo u roku od šest mjeseci od momenta kada je stranka saznala za navedenu okolnost. Revizija je isključena ako je od donošenja odluke protekla godina dana (prema staroj verziji, radilo se o pet godina).

Od rješenja o dopustivosti zahtjeva za preispitivanje treba razlikovati novu odluku donesenu u meritumu.³⁸¹⁷ Ustavni sud prima facie preispituje da li su nove okolnosti u kontekstu osporavane odluke mogle uticati na ishod postupka.³⁸¹⁸ Pitanje da li je neka okolnost „nova“ zahtijeva tumačenje, budući da se iz teksta jasno ne vidi da li se član 70. odnosi samo na tzv. nova reperta, ili i na tzv. nova producta, ili na nešto drugo. Prema pravnoj teoriji, nova producta predstavlja novu okolnost koja je objektivno nastala nakon donošenja određene odluke. Nova reperta je nova okolnost samo u subjektivnom smislu, jer zainteresovanoj stranci ili samom sudu iz opravdanih razloga nije bila dostupna.³⁸¹⁹ Polazeći od ovih stavova, nepobitno je da se greška Suda (naprimjer, ako Sud zbog nehata nije uzeo u obzir jedan dio apelacije³⁸²⁰) ne može tretirati kao nova okolnost. Interesantno je napomenuti da se i promjena sudske prakse Ustavnog suda tretira kao nova činjenica u smislu člana 70. Pravila Ustavnog suda. Tako, u predmetu broj U 49/03 Ustavni sud je prihvatio zahtjev za reviziju u kojem je apelant tvrdio da je Ustavni sud, nakon odluke donesene u njegovoj prvoj apelaciji, izmijenio svoju sudsku praksu, što je zahtijevalo preispitivanje odluke.³⁸²¹

Ovakva sudska praksa je upitna u pogledu principa pravne sigurnosti. Institut interne revizije odluka Ustavnog suda ne bi trebalo da služi za korekciju pogrešnih odluka. Takođe, saznanje da neko pravno mišljenje koje je zastupano u odluci nije više opravdano ne predstavlja „novu činjenicu“. Ukoliko Sud promjenu svoje sudske prakse posmatra kao promjenu u okviru ustavne realnosti, koja se mijenjala i dalje razvila u novom pravcu (upitno je da li je moguće da se desi u jednoj godini, a i ne predstavlja „izmijenjenu okolnost“ u smislu člana 70), onda i ovdje, ako bismo bili dosljedni, ne bi bilo primjereno retroaktivno prilagođavanje prijašnjih odluka koje su u momentu donošenja bile opravdane (!).