(a) Djelovanje odluka

Prema članu VI/5. Ustava BiH (raniji član VI/4. Ustava BiH), odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Da su konačne, znači da se ne mogu osporavati pošto ne postoji pravni lijek protiv njih pred višom domaćom instancom. Time ove odluke formalno dobivaju pravosnažnost. Ovo se odnosi na odluke Malog vijeća (tri sudije, član 10. Pravila Ustavnog suda a. v.), Velikog vijeća (5 sudija, član 9. Pravila Ustavnog suda a. v.) i plenuma, tj. plenarne sjednice (9 sudija, član 8. Pravila Ustavnog suda a. v.). Kao pravosnažne, odluke su neopozive. Preispitivanje odluke, prema članu 70. i dalje Pravila Ustavnog suda, a. v., nije klasičan revizioni postupak, a time i nije pravni lijek, budući da pretpostavlja da postoje nove činjenice.³⁸¹¹ Pravosnažnost znači res iudicata u vezi sa samim predmetom spora i sa strankama u postupku (materijalna pravosnažnost). Kod odluka u okviru apstraktne kontrole ustavnosti, prema članu VI/3.a) i c) Ustava BiH, materijalna pravosnažnost djeluje inter omnes.

Uz nesporno djelovanje koje obavezuje inter partes, a kod apstraktne kontrole ustavnosti inter omnes, članom 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda a. v. dodaje se i činjenica da takvu odluku moraju poštivati sva fizička i pravna lica. Prema stavu 2. ovog propisa, svi državni organi su obavezni da u okviru vlastitih nadležnosti izvršavaju odluke Ustavnog suda. Prema samom tekstu propisa, nema fizičke ni pravne osobe, ni privatnopravne ni javnopravne, u državi koja je oslobođena obavezujućeg djelovanja koje odluke Ustavnog suda imaju. Odluke su uopšteno obavezujuće. Samo Ustavni sud BiH sâm može izmijeniti svoju jurisprudenciju. Ali, Sud je to eksplicitno učinio samo jednom.³⁸¹²

U principu, samo izreka odluke ima obavezujuće djelovanje, ali ne i obrazloženje. Izuzetak je član 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda a. v: u postupku povodom apelacije, prema članu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud ima dvije mogućnosti: osporavanu odluku može ukinuti i vratiti predmet ponovo nadležnom organu,³⁸¹³ ili može sâm odlučiti u meritumu i zaključiti postupak.³⁸¹⁴ U prvom slučaju „odgovorni“ organ je obavezan da uzme u obzir ne samo izreku već i pravni stav koji proizlazi iz obrazloženja (stav 5). Međutim, ovo važi samo za pojedinačni i konkretni slučaj, a prema članu 74. Pravila Ustavnog suda a. v., ne važi za sva fizička i pravna lica. Prema tome, član 64. stav 5. je lex specialis u odnosu na član 74. Pravila Ustavnog suda a. v. Organ koji je Ustavni sud obavezao da donese novu odluku (obično je to sud) u ovom slučaju je, takođe, obavezan da prilikom primjene i tumačenja norme koja će biti odlučujuća za sporni predmetni slučaj slijedi pravni stav Ustavnog suda. Dakle, u konkretnom slučaju, nalog Ustavnog suda dobija zakonsku snagu.³⁸¹⁵ Za ostale organe konkretna odluka nije formalno obavezujuća, mada sudska praksa Ustavnog suda ima prejudicirajuće djelovanje.