b. Pogled unazad: Dom za ljudska prava

Prema članu X1. Aneksa 6, Dom za ljudska prava je mogao donositi privremene mjere (provisional measures). Član VIII2.f) Aneksa 6. obavezivao je Dom da odlučuje prioritetno o zahtjevu za donošenje privremene mjere. Pravilo 36. preciziralo je postupak. Ovaj propis je, prije svega, predviđao da izvan sjednica odlučuje predsjednik Doma. Privremene mjere Dom je donosio ako su prima facie postojale naznake da je povrijeđeno neko zaštićeno pravo, a da je Dom nadležan za to,³⁷⁹⁹ te ako se činilo vjerovatnim da će podnosilac prijave, u slučaju da se mjera ne donese, pretrpjeti ozbiljnu i veliku štetu koja više neće moći biti otklonjena.³⁸⁰⁰ Pojam šteta mora se tumačiti restriktivno, budući da privremena mjera zadire u redovan pravni tok stvari. Prilikom ocjene pitanja da li je neka privremena mjera opravdana, pomaže tzv. dvostruka hipoteza! Vagaju se posljedice koje bi nastupile ako zahtjev za privremenu mjeru ne bi bio odobren, a sama prijava bude prihvaćena kao osnovana, s jedne strane, sa posljedicama koje bi nastupile ako bi se privremena mjera donijela, ali bi prijava bila odbijena kao neosnovana, s druge strane.³⁸⁰¹

Zbog posebnih okolnosti u državi, Dom se od samog početka nije libio da ovaj bitan instrument efikasne zaštite ljudskih prava i sloboda zaista i koristi.³⁸⁰² Granica za donošenje jedne takve mjere i njen intenzitet su pri tome značajno prelazili granicu do koje je uobičajeno išao ESLJP u Strazburu.³⁸⁰³ Domu je, takođe, uspjelo – između ostalog i zbog ranije spomenutih posebnih ovlaštenja predsjednika – da na vrijeme donosi odluke u ovom smislu. Privremene mjere su, prije svega, služile da se zadrži status quo u nekom postupku do donošenja odluke Doma u meritumu, kako bi se spriječilo nastupanje bilo kakve štete po podnosioca prijave koja više ne bi mogla biti otklonjena,³⁸⁰⁴ te da bi se omogućilo provođenje postupka i kasnije odluke.³⁸⁰⁵ Nasuprot tome, Dom je ostao suzdržan prema privremenim mjerama koje bi obavezivale na promjenu statusa quo, kao što je, recimo, nalog za deložaciju u korist podnosioca prijave.³⁸⁰⁶

Privremene mjere pravno su obavezujuće za stranke. Za razliku od privremenih mjera koje je donosio ESLJP, kršenje privremene mjere Doma bilo je protivzakonito. Stoga, naprimjer, deložacija određene osobe, uprkos ili suprotno zabrani koju je izrekao Dom putem privremene mjere, zbog tog razloga nije bila „predviđena zakonom“ u smislu člana 8. stav EKLJP. Ovakav zaključak važi čak i pod pretpostavkom da bi deložacija (bez privremene mjere), ipak, bila zakonita, budući da se radi o deložaciji nezakonitog posjednika stana.³⁸⁰⁷

Dom, prema članu XI1.b) Aneksa 6, može donijeti privremenu mjeru zajedno sa odlukom u meritumu, recimo, kako bi regulisao stanje do pravosnažnosti odluke ili do njenog izvršenja.³⁸⁰⁸

U praksi su se privremene mjere koristile, uglavnom, u slučajevima u kojima je predmet spora bila imovina, i to radi zaštite od deložacije, te u predmetima u kojim je apelantu prijetila egzekucija. Iako su naredbe Doma u okviru privremene pravne zaštite, uglavnom, poštivane, bilo je, ipak, i slučajeva u kojima su one eklatantno nepoštivane, naprimjer, slučaj Alžirske grupe,³⁸⁰⁹ ili slučajeva u kojima se tvrdilo da postoji diskriminacija na vjerskoj osnovi (vjerski objekti, sahrane itd.). U tim slučajevima Dom je donio niz privremenih mjera.³⁸¹⁰